Svi imamo granice, ali pitanje je kako smo ih stekli, tojest, dokle smo ih pomerili. Niko ne stupa u seksualni život oslobođen svih predrasuda, spreman za sve eksperimente, bez stida, blama i dileme.
Samo što neko ostane rob svojih granica, a neko iskustvom i eksperimentisanjem upozna svoje seksualne apetite i kapacitete. Pa tako imamo žene koje orgazam doživljavaju retko ili nikako, ali nikada ne bi probale neku hemiju koja možda uklanja ego blokade, jer imaju čvrste stavove o drogiranju.
Ili nikada ne bi pokušale da istražuju svoju seksualnost u oblasti BDSM-a ili nekih drugih perverzija, jer imaju čvrste stavove o normalnosti. Iz istog razloga ne posećuju terapeute – to nije za normalne.
I tako, ne pomeraju granice i ostaju zarobljene sa svojim blokadama, ne istražuju nesvesno i nisu spremne da učine sve što mogu da dostignu seksualnu slobodu i zadovoljstvo.
A seksualna sloboda uslovljava seksualno zadovoljstvo. Filozofski posmatrano, sloboda uslovljava sposobnost za zadovoljstvo životom.
A kad se postavi pitanje slobode, bilo filozofsko, bilo u kontekstu seksualnosti, postavlja se i pitanje granica.
Da li je sloboda bezgranična? I da li moramo da forsiramo slobodu, uprkos svojim unutrašnjim ograničenjima, da bismo probili granice koje nas sputavaju? I da li, probivši granice, rizikujemo da izgubimo orijentaciju o tome šta je normalno, prihvatljivo, dragoceno i validno?
Filozofski i kontekstualno, sloboda se uvek tiče našeg unutrašnjeg života, stavova, otvorenosti, hrabrosti i namere da upoznamo sebe, da bismo znali gde su nam granice. Ne možemo da forsiramo slobodu, jer onda to nije sloboda, nego robovanje nečemu nametnutom, što nije u skladu sa našom prirodom.
Ako smo prirodno skloniji da služimo, da se podređujemo i poštujemo zadato, nego da improvizujemo i stvaramo sopstveno, onda se i naša seksualnost odvija u tom kontekstu. Ali ako ne postižemo zadovoljstvo, onda nismo u skladu sa sobom i ne znamo šta je naša prava priroda i kako da je oslobodimo.
U kontekstu seksualne slobode, samo nam sopstveno zadovoljstvo seksualnim životom može dati smernice o tome u kom pravcu da istražujemo i gde da postavimo granice.
Neko iskusan, ostvaren i autentičan neće želeti da menja svoje seksualne navike, jer ga one savršeno zadovoljavaju. Ali ako oseti izazov u nečemu što mu se do tada nije dopadalo, odgovoriće na njega, da proveri da li su se granice još malo pomerile.
Neko ko još uvek istražuje svoju seksualnost, često će se nalaziti u situaciji da pokušava da doraste izazovu ili da se uplašen i zgađen povlači pred onim što mu deluje nenormalno i neprihvatljivo.
Sloboda se uči i pronalazi, a granice su tamo gde ih postavlja naše zadovoljstvo, odnosno, kao što drevna krevetska mudrost kaže – za jedan par, u seksu je normalno i poželjno sve u čemu oboje uživaju, bez ugrožavanja tuđih granica.