Ponekad se kilogrami ne gomilaju zbog velikih promena, već zbog sitnih navika koje se neprimetno uvuku u svakodnevicu. Zajedničke večere, manje vremena za vežbanje i večeri provedene kod kuće postaju deo rutine, dok briga o sebi polako pada u drugi plan.

Pre braka, mnoge žene imaju više vremena za trening, prijatelje i aktivnosti u kojima uživaju. Kasnije dolaze nove obaveze, a omiljene farmerke odjednom više ne pristaju kao nekada. Ipak, nije uvek reč o nedostatku discipline ili ljubavi prema hrani. Život udvoje može promeniti navike u ishrani, fizičku aktivnost, san i nivo stresa, a sve to može uticati na telesnu težinu.

1. Duža veza je izgovor za gubitak kontrole

Na početku veze, mnogi ljudi posvećuju posebnu pažnju svom izgledu. Zaljubljenost donosi uzbuđenje, iščekivanje i želju da se dopadnemo drugoj osobi. Žena možda češće bira lepšu odeću, češće izlazi i više se kreće.

Ali nije reč samo o romantičnom zanosu. Početak veze se često poklapa s periodom kada je osoba posebno usmerena na utisak koji ostavlja na druge.

Kada veza postane stabilna, potreba za stalnim potvrđivanjem sopstvene privlačnosti može da opadne. Žena se više ne priprema za svaki sastanak kao da je reč o nekoj važnoj premijeri. Dopušta sebi da bude opuštena, umorna, pa čak i nesavršena.

I to je, samo po sebi, sasvim normalno. Problem ne nastaje kada žena prestane da se trudi da se dopadne drugima, već kada briga o sebi postepeno potpuno nestane iz njenog života.

shutterstock_2815249997.jpg
Foto: Shutterstock, Ina Silence

Zajednički odlasci u restorane, naručivanje hrane umesto izlazaka i provođenje vremena isključivo na kauču — sve to može postati nova normalnost. Ako se potrošnja energije smanji, a vaša uobičajena ishrana ostane ista ili postane kalorijski bogatija, vaša telesna težina će postepeno rasti.

Međutim, stabilna veza ne dovodi nužno do povećanja telesne težine. Za neke ona postaje izvor mira i stabilnih navika, dok je za druge razlog za suptilne promene u načinu života.

2. Gubi se vreme za brigu o sebi

Ovde počinje zanimljivija psihološka priča. U porodici uvek postoji mnoštvo malih obaveza koje treba obaviti: kupovina namirnica, priprema večere, provera domaćih zadataka, zakazivanje pregleda kod lekara za dete, pamćenje rođendana, održavanje reda i praćenje planova supruga.

Svaka od tih obaveza deluje beznačajno. Ali zajedno, one zahtevaju ogromnu količinu pažnje.

Postepeno, žena se može naći u situaciji u kojoj savršeno dobro zna šta je potrebno svima ostalima, ali joj je teško da odgovori na pitanje: šta ona želi danas?

Otići u teretanu? Nema vremena. Otići u šetnju sama? Prvo treba završiti neke poslove. Spremiti sebi poseban obrok? Lakše je pojesti ono što je preostalo od porodičnog ručka ili večere.

Tako se briga o sopstvenom telu više ne doživljava kao prirodan deo života, već kao dodatna obaveza koju negde treba „ugurati” u raspored.

Za neke žene, hrana postaje najdostupniji način da dožive malo zadovoljstva, bez ikakvog napora oko organizovanja. Nema potrebe da tražite pomoć, dogovarate vreme ili izlazite iz kuće. Dovoljno je samo otvoriti frižider.

Ponekad žena dobija na težini ne zato što jede previše, već zato što u njenom životu ostaje premalo prostora za nju samu.

Naravno, ovo nije univerzalno objašnjenje za povećanje telesne težine. Ali ako žena godinama svoje potrebe stavlja na poslednje mesto, vredi obratiti pažnju ne samo na sadržaj njenog tanjira, već i na strukturu njenog svakodnevnog života.

3. Svaka prilika postaje pogodan povod za hranu

U nekim porodicama ljubav doslovno prolazi kroz kuhinju. Muž donosi kući svoj omiljeni desert. Supruga priprema bogatu večeru kako bi obradovala porodicu. Vikendom se svi okupljaju oko stola. Nakon napornog dana, mogu da naruče picu i konačno se opuste.

Hrana postaje način da se kaže: „Stalo mi je do tebe”, „Nedostajao si mi”, „Hajde da provedemo vreme zajedno”. U tome nema ničeg lošeg. Zajednički obroci zaista mogu ojačati bliskost i pružiti zadovoljstvo.

Međutim, ponekad se postepeno razvija drugačija navika: svaki prijatan događaj prati hrana, a svaki neprijatan dan zahteva malu nagradu.

Umorni ste? Želite nešto ukusno? Uznemireni ste? Slatkiši će pomoći. Muž kasni? Vreme je za užinu. Deca spavaju? Konačno vreme za sebe, a to svakako mora biti nešto ukusno.

shutterstock_1589733445.jpg
Foto: Shutterstock, GalacticDreamer

Tako hrana počinje da obavlja nekoliko funkcija istovremeno: da pruža utehu, zabavu i nagradu, kao i da popunjava pauze.

Psiholozi korišćenje hrane za regulisanje emocija nazivaju „emocionalnim prejedanjem”. To ne dovodi nužno do gojenja, ali može doprineti tome ako osoba redovno jede ne zbog gladi, već da bi se izborila sa anksioznošću, usamljenošću, dosadom ili umorom.

I tu je važno postaviti sebi pitanje: da li zaista želim da jedem ili želim da osetim nešto lepo?

Ponekad je odgovor neočekivan. Iza večernjeg keksa može se kriti želja za opuštanjem. Iza čokoladice se može kriti potreba za utehom. A iza navike da se pojede hrana koja je ostala drugima krije se uverenje da je bacanje hrane pogrešno, čak i kada je telo odavno sito.

4. Stres iz zajedničkog života na svakog utiče različito

Ne dobijaju sve žene na težini u srećnom braku. Ponekad dolazi do promena u odnosima koji su opterećeni velikim stresom. Stalni sukobi, ogorčenost, nedostatak podrške i potreba za kontrolisanjem svake izgovorene reči – sve to može stvoriti hronični stres.

Reakcije na stres su različite. Neki ljudi gube apetit, dok drugi počinju češće da jedu. Neke osobe imaju problema sa spavanjem, dok druge postaju manje aktivne jer se jednostavno osećaju iscrpljeno nakon dana ispunjenog poslom i kućnim obavezama.

Hronični stres može uticati na navike u ishrani i fiziološke procese povezane sa regulacijom telesne težine. Ipak, to ne znači da svaki stres automatski dovodi do gojaznosti: ta veza je složena, a reakcije pojedinaca se razlikuju.

Postoji i druga strana priče. Žena se može toliko navići na održavanje emocionalne atmosfere u porodici da je stalno na oprezu: predviđa raspoloženje svog supruga, izbegava svađe i trudi se da ne uznemiri svoje najmilije.

U takvom životu teško je čuti sopstvene potrebe. A još je teže pronaći snagu za promenu kada čak i običan dan deluje kao maraton.

U tom slučaju, savet da se „jednostavno trgne” nije samo beskoristan, već i nepravedan. Možda ono što ženi zapravo treba nije još jedna dijeta, već ravnopravnija podela obaveza, prilika za odmor i odnos u kojem oseća podršku.

shutterstock_2721815415.jpg
Foto: Shutterstock, Pheelings media

5. Ponekad nije brak krivac već metabolizam

Bilo bi previše jednostavno sve promene u telu objašnjavati psihologijom braka.

Kako starimo, menjaju se naša mišićna masa, nivo fizičke aktivnosti i potrebe organizma. Nakon trudnoće i porođaja, mogu se promeniti naše navike, obrasci spavanja i sastav tela. Određeni lekovi utiču na telesnu težinu, a hormonske promene tokom perimenopauze i menopauze mogu doprineti preraspodeli masti, posebno u predelu stomaka.

Ipak, menopauza ne znači nužno da će žena dobiti na težini. Na ishod utiču brojni faktori: ishrana, vežbanje, san, genetika, zdravlje i uslovi života.

Postoji i društveni paradoks: žena može kriviti sebe što se „zapustila”, iako se njen način života promenio usled stresa u porodici, a telo se izmenilo zbog prirodnih procesa starenja.

Stoga, iznenadno ili neobjašnjivo povećanje telesne težine ne treba automatski pripisivati odnosu sa partnerom ili nedostatku discipline. Ako su promene primetne i trajne, mudro je razgovarati o njima sa lekarom.

6. U braku neki napreduju dok drugi propadaju

Zato što brak nije neka magična sila koja preobražava žensko telo na jedinstven način. To je okruženje u kojem se mogu razviti najrazličitije navike.

Kod nekih parova, partneri zajedno odlaze u šetnje, bave se sportom, podržavaju interesovanja jedno drugog i dele kućne poslove. Kod drugih, zajednički život se svodi na niz večera, umor i međusobne prigovore.

Čak su i navike u ishrani važne. Ako se žena prilagodi navikama svog partnera — na primer, ako on jede više, preferira visokokaloričnu hranu ili je manje aktivan — njoj može biti teže da održi sopstvenu rutinu. Ponekad oba partnera postepeno dobijaju na težini jer njihovi životni stilovi postaju sve sličniji.

shutterstock_1059326615.jpg
Foto: Shutterstock

Emocionalna sigurnost je takođe važna. U vezi u kojoj žena ne mora stalno da zaslužuje ljubav, pravda svoje želje ili strahuje od kritike, ona može imati više snage da se posveti sebi.

Ipak, postoji značajna razlika između unutrašnjeg mira i odricanja od sebe. Prvo nam pomaže da živimo, dok drugo postepeno čini da sopstveni život deluje kao nešto sporedno.

7. Dijeta ne pomaže kod svakog problema

Ponekad žena želi ponovo da stane u svoje omiljene farmerke. Ponekad želi da se oseća privlačno. Ponekad joj se ne dopada odraz u ogledalu, a ponekad sa iznenađenjem shvati da je izgubila uvid u sopstvene navike i želje.

Pre nego što započnete još jednu dijetu, korisno je sagledati svoj život iz šire perspektive.

  • Kako se hranim? Da li primećujem kada sam gladna i sita, ili stalno nešto grickam „s nogu”?
  • Kako se odmaram? Da li imam načine da povratim energiju koji ne uključuju hranu?
  • Kako su raspoređene obaveze? Da li zaista imam vremena za san, vežbanje i sopstvena interesovanja?
  • Šta se dešava u vezi? Da li osećam podršku ili većinu vremena provodim pokušavajući da ispunim tuđa očekivanja?
  • Kako se moje telo promenilo? Da li je to povezano sa godinama, lekovima, hormonskim promenama ili zdravstvenim stanjem?

Ova pitanja ne služe tome da pronađete još jedan razlog da krivite sebe. Ona vam pomažu da uvidite koje okolnosti se mogu promeniti.

Ako je do povećanja telesne težine došlo zbog načina života, mogu pomoći promene poput zdravijih navika u ishrani, redovnog vežbanja i adekvatnog odmora. Ako je hrana postala glavni način nošenja sa emocijama, vredi potražiti druge izvore podrške i zadovoljstva. Ako je žena preopterećena porodičnim obavezama, najbolje je početi sa preispitivanjem obima posla, umesto uvođenjem zabrana.

Ako u vezi postoje stalno omalovažavanje, kontrola ili strah, taj problem možda zahteva mnogo ozbiljniju pažnju od pitanja viška kilograma.

Umesto zaključka: telo nije dužno da plaća cenu ljubavi

Navikli smo da mislimo kako se žensko telo menja usled ishrane, godina i snage volje. Međutim, na njega utiče i način na koji žena provodi svoju svakodnevicu: koliko ima sna, fizičke aktivnosti, odmora, zadovoljstva, podrške i slobode izbora.

Brak može postati prostor u kojem je lakše voditi računa o sebi. Ili se može pretvoriti u život u kojem sopstvene potrebe godinama ostaju potisnute u drugi plan.

shutterstock_508451017.jpg
Foto: Shutterstock, Kinga/Shutterstock

Tada višak kilograma nije nužno simbol neuspelog braka, niti dokaz da je žena prestala da se trudi. To je samo jedan mogući deo složenije priče — priče o navikama, stresu, emocijama i promenama na telu.

Možda glavno pitanje nije zašto je žena nakon udaje izgubila vitku liniju, već da li u njenom novom životu uopšte ima dovoljno mesta za nju samu.

 Stil / Cluber

10:16
Vesna Zmijanac iskreno udvaranju i koleginicama Izvor: Kurir