Otkriće prevare ruši temelje poverenja i ostavlja bolnu dilemu: da li verovati ponovo? Nauka i stručna praksa ne daju crno-beli odgovor, ali jasno pokazuju koje okolnosti povećavaju rizik ponovne prevare i koji signali govore da partner zaista radi na promeni.
Šta kažu studije: povećan rizik — ali nije presuda
Više istraživanja potvrđuje da istorija neverstva jeste značajan prediktor ponovne nevernosti — osobe koje su varale u jednoj vezi imaju veću verovatnoću da će varati i u narednim vezama. Ključna studija Kayle Knopp i saradnika, koja je pratila učesnike kroz dve veze, ukazuje na postojanje serijske infidelnosti — povećan statistički rizik, ali ne i deterministička sudbina.
Istraživači takođe naglašavaju da infidelnost nije samo individualni čin, već i proizvod ličnih osobina (impulsivnost, niska savesnost), ranijih obrazaca ponašanja i kontekstualnih faktora — prilike, udaljenosti, stresnih okolnosti i nezadovoljstva u vezi. Studije koje istražuju prediktore tvrde da su odnosna zadovoljstva, angažovanost i emocionalna povezanost snažni faktori koji smanjuju rizik.
Ključna razlika: ponavljanje nasuprot jednom ispadu
Stručnjaci prave razliku između dva scenarija:
- “Jednokratna greška” — partner koji preuzme odgovornost, razume razloge i odmah menja rizična ponašanja.
- “Serijska prevara” — obrazac u kome partner ponavlja postupke, često bez dubinske promene (ili s umanjivanjem odgovornosti).
Kayla Knopp, koja je proučavala serijsku infidelnost, kaže da sama činjenica da je neko varao ranije povećava verovatnoću da će to ponoviti, ali da „nije svaka osoba osuđena na ponavljanje“ — mnogo zavisi od toga da li prihvata odgovornost i radi na promeni.
Mogu li možete verovati muškarcu kojem ste oprostili prevaru?
Da — moguće je, ali oprostiti nije automatski vraćanje poverenja. Poverenje se obnavlja kroz vreme i konkretne dokaze: dosledna promena ponašanja, otvorenost i transparentnost. Terapeuti iz Gottman Institute naglašavaju da su „rečena izvinjenja“ bez akcije slaba osnova; umesto toga potrebno je strukturisano obnavljanje poverenja koje uključuje konkretne korake i često stručnu pomoć.
Znakovi da partner iskreno radi na promeni (što otvara put poverenju)
Prema kliničkim terapeutima i istraživanjima, ovo su najvažniji indikatori istinske promene:
- Potpuno preuzimanje odgovornosti — bez umanjivanja ili prebacivanja krivice.
- Transparentnost u ponašanju — otvorenost u vezi komunikacija, društvenih mreža i promena rutina.
- Konkretne promene u ponašanju — udaljavanje od rizičnih situacija, prekid kontakata koje su doveli do prevare.
- Spremnost na terapiju i rad na sebi — individualna i partnerska terapija značajno podižu šanse za oporavak.
- Doslednost tokom vremena — poverenje se vraća postepeno i meri se kroz ponavljane dokaze promenjenog ponašanja.
Gottman Institute ističe da je obnavljanje poverenja proces sa fazama — od šoka i tuge, preko suočavanja sa bolom, do rekonstrukcije poverenja kroz konkretne akcije.
Crvene zastavice — kad treba dobro razmisliti pre oprosta
Budite oprezni ako primetite:
- partner poriče ili menja verziju događaja;
- nema stvarne promene, samo „izgovori“;
- partner i dalje skriva telefone, lozinke ili kontakte;
- prevara je deo šire slike emocionalnog ili fizičkog zlostavljanja;
- partner očekuje da sve „prođe samo od sebe“ bez rada.
Istraživanja pokazuju da odsustvo odgovornosti i nedostatak terapije znatno povećavaju šanse za ponavljanje.
Šta kažu stručnjaci?
Kayla Knopp, PhD (istraživač serijske infidelnosti): „Iako istorija prevare povećava rizik u budućim vezama, to ne znači da osoba nužno mora ponoviti grešku — ključ je u procesu učenja, prihvatanju odgovornosti i konkretnim promenama.“
John Gottman, PhD (Gottman Institute): „Povratak poverenja zahteva male, dosledne korake i jasno strukturiran plan ponašanja — izgovor 'žao mi je' nije dovoljan bez konkretnih dela.“ Gottmanovi protokoli za parove nakon prevare uključuju transparentnost, pravila i jasne rituale obnove poverenja.
Narrative i pregledni radovi o uzrocima neverstva: stručnjaci ukazuju da uzroci često uključuju nezadovoljstvo u vezi, lične ranjivosti, impulsivnost i prilike; lečenje zahteva rad na relaciji, komunikaciji i individualnim faktorima.
Konkretan plan (6 koraka) koji bračni terapeuti preporučuju ako odlučite da ostanete
- Hitan razgovor i granice. Definišite šta je za vas neprihvatljivo i koje promene očekujete odmah.
- Terapija parova (stručnjak za prevare). Tražite terapeuta s iskustvom — rad po Gottman modelu ili specijalizovane protokole daje strukturu.
- Transparentnost 30–90 dana. Otvoreni telefoni, iskrenost o kontaktima, dnevne „check-in“ sesije.
- Rad na ličnim uzrocima. Partner koji je varao treba individualni rad (impulsivnost, zavisnosti, traume).
- Postepeno vraćanje poverenja. Merenje promena kroz male testove poverenja — npr. kraći izlasci bez anksioznosti.
- Evaluacija posle 3, 6 i 12 meseci. Da li se osećate sigurnije? Da li su pravila poštovana? Ako ne — razmislite o prekidu.
„Jednom prevario — uvek će prevariti“ nije empirijska apsolutna istina, ali jeste upozoravajući statistički signal. Najvažnije pitanje nije samo hoće li ponoviti, već da li partner preuzima odgovornost i dosledno radi na promeni. Ako je odgovor na to pitanje „da“, uz stručnu podršku i vreme, moguće je da poverenje bude obnovljeno. Ako je odgovor „ne“ — oprost bez sigurnih promena izlaže vas riziku ponovnog bola.