Katarina Konstantinović bila je dama raskošne lepote i nesuđena mlada kneza Mihaila Obrenovića, međutim, ambicija koju joj je usadila majka vodila ju je u sunovrat. Nije imala srama, niti je marila za to što ulazi u brak sa rođacima, a već samim  svojim poreklom je bila deo intrigantne dinastije koja je obeležila istoriju Srbije. 

Naime, roditelji su joj bili Anka Konstantinović (rođene Obrenović) i Aleksandar Konstantinović. Njen deda, Jevrem Obrenović, bio je rođeni brat kneza Miloša, što znači da je knez Mihailo Obrenović bio Katarinin rođeni ujak.

Katarina je rođena 1848. godine u Šapcu. Njen otac umro je 1853. kada je imala samo pet godina. Nakon njegove smrti, Katarina je sa majkom često boravila na dvoru kneza Mihaila Obrenovića, što je Katarini omogućilo da rano oseti čari elitnog života i da se kreće u visokim beogradskim krugovima.

Profesor fizike

Da li vam se ikada desilo da se zaljubite u nekog mladog profesora? A šta biste uradili ako bi se mladi profesor, pa još fizike, pa još pesnik u slobodno vreme, zaljubio u vas? Spoj logičkog razmišljanja i pesničke romantične prirode retko koga može ostaviti ravnodušnim. Doduše, nemamo precizne podatke da li je svom profesoru fizike, Damjanu Pavloviću, Katarina poklonila emocije, ali zasigurno znamo da on njoj jeste, i emocije, i stihove. Shvativši da protiv rivala kao što je bio knez nema šanse za pobedu, Pavlović je odlučio da Katarini posveti ljubavnu pesmu koju je anonimno objavio u listu Vila. Zatim joj je priznao svoja osećanja, nakon jednog predavanja, kleknuvši pred njom. Katarina je od iznenađenja vrisnula, a njen vrisak je bio znak ukućanima i posetiocima da slobodno prekinu privatni čas fizike. Jedan drugi Katarinin udvarač (o njemu kasnije) uleteo je u sobu, našao Pavlovića kako kleči, izbacio ga iz kuće i oterao. Te večeri, mladi profesor fizike i nesuđeni pesnik, pucao je sebi u čelo.

U današnje vreme prosvećenog racionalizma ovakva misao bila bi najstrože osuđena, ali u 19. veku još uvek je važilo ovo: ako se neko ubije zbog tebe, prokleo te je za sve buduće ljubavi. Ili, po naški: to ništa ne valja! Bez bilo kakve vere u magiju, prateći istorijske činjenice, možemo reći da je samoubistvo mladog profesora zavilo u crno sve buduće Katarinine ljubavi.

katarina-konstantinovic.jpg
Foto: Wikipedia / Katarina_Konstantinović

Knez Mihailo

Ako se neko pita koja bi još to majka na silu krojila sudbinu svoje dece, sliku i priliku takve figure možemo pronaći u Anki Konstantinović, Mihailovoj sestri u drugom kolenu, i Katarininoj majci. Kada je Katarina napunila petnaest godina, a knežev brak počeo da se osipa, Anka je odlučila da stvar uzme u svoje ruke, i to bukvalno. Primetivši da knezu prija Katarinino društvo, Anka ju je veoma vešto i diplomatski, a pre svega pedagoški, savetovala da sa njim provodi što više vremena. Kao najjači argument koristila je – šamare. Nije nepoznato ni da je terala Katarinu da knežu piše ljubavna pisma po njenom diktatu. Iz ove tinejdžerske horor drame, savremenici kažu da se vremenom između kneza i Katarine rodila prava ljubav, tj, da je ona s godinama i stasavanjem zavolela Mihaila i na javi, a ne samo u majčinim snovima.

Ipak, ljubav se završava tri dana nakon veridbe na koju se dugo čekalo, kneževim ubistvom, koje ni Katarinu nije ostavilo neoštećenom. O istom trošku, atentatori su tog dana pucali i u mamu Anku, ali i u Katarinu. Ona je zadobila tri metka i bežeći kroz šumu, upala u jarak u kojem bi verovatno iskrvarila do smrti da je nije pronašao neki mlekadžija i odvezao u grad. Kada se nakon operacija probudila saznala je šta? Verenik – mrtav. Majka – mrtva. Od tri metka koja je zadobila, lekari su uspeli da izvuku samo dva; treći će zauvek nositi u sebi. Mihailo je umro sa njenom slikom na grudima, a ona, mnogo mnogo godina kasnije, sa metkom namenjenim njemu, ispod svojih grudi.

Nakon Topčiderske tragedije, kada su se stvari malo stišale, otvorio se i put za neke stare, sada mnogo realnije, ljubavnike.

mihailo-obrenovic-iii.jpg
Foto: Wikipedia

Milivoje Petrović Blaznavac

Da, onaj Blaznavac po kojem se sada zove kafić na Dorćolu i koji je postao prepoznatljiv po svojim brcima, a zapravo je bio general i državnik, vojni ministar i jedan od namesnika maloletnog Milana Obrenovića. Uz to, upravo je on bio udvarač koji je nekada davno izbacio pesnika Damjana Pavlovića iz Katarinine kuće. Što se tiče rivalstva sa knezom, tu je Blaznavac odigrao pametnije (vojnik : pesnik – 1 : 0). Praktična generalska crta u njemu govorila je da je po pitanju emocija najbolje sklopiti dogovor. Ako odustane od Katarine, knez će postati njegov dužnik, jer je stvar srca žrtvovao ne samo njegovoj svetosti već i interesima države. Pa ipak, kako je knežev životni vek bio kratak, nakon što se od te ljubavi, a pre svega posledica atentata, oporavila, Katarina je u oktobru iste godine na ruku stavila Blaznavčev prsten.

Katarina je s njim dobila sina Vojislava i ćerku Milicu, koja je, nažalost, rano preminula.

Upamtila ga je kao veoma ljubomornog muža, koji joj nije davao da izlazi iz njihova četiri zida, svestan njene lepote i sudbine koja je prati. Ali je i njega Katarina nadživela. Brak je trajao samo četiri i po godine. Blaznavac umire iznenada – od srčane kapi, a ona ostaje udovica, po prvi put.

 Mihailo Bogićević

A po drugi put Katarina se našla u situaciji da crkva sa neodobravanjem gleda na njene bračne pretenzije kada je ušla u vezu sa svojim ujakom, Mihailom Bogićevićem, sa kojim je planirala i brak. Poučena iskustvom, znala je da ako se stvar oduži, do venčanja neće ni doći, pa su ljubavnici ovog puta prevarili sistem – kako ni jedan sveštenik nije želeo da ih javno venča oni su lažirali potpis, tj, na dokument o udaji potpisali su nepostojećeg sveštenika. Onaj koji ih je zaista venčao, ali nije ostavio svoje ime, kasnije je ipak pronađen i zbog ove zloupotrebe položaja je odležao koju godinu (pravi sveti Valentnin naših krajeva!). Kazna mu je, pak, lakše pala usled velike svote novca koju je zauzvrat dobio.

Priča o Katarini Konstantinović ni tada nije izgubila na zanimljivosti. Prema nekim izvorima, zaljubila se u mladića, prijatelja svog sina Vojislava, koji je od nje bio mlađi 18 godina. Zbog te veze ostavila je drugog supruga Mijaila Bogićevića, nakon čega su je izdržavali sin Vojislav i polusestra Simona.

Katarina je nadživela i svog poslednjeg muža, četiri nesrećnika je sahranila dok nije došao red na nju. Preminula je  27. (14) oktobra 1910. godine u Nišu, gde je njen sin Vojislav bio stacioniran kao vojno lice, sahranjena je u Beogradu.

Stil / MoonQueen / casopiskus.rs / Wikipedia / Istorijski zabavnik