Zorana Radmilovića znamo kao omiljenog glumca među publikom i kolegama, ali najbolje Zorana opisuje njegova ljubav prema njegovoj ženi Dini.
Zoranov privatni život obeležila je dobrota i pažnja prema roditeljima i sestri.
Rodio se 1933. godine i živeo u Zaječaru do odlaska na studije u Beograd. Stekao je dobre prijatelje u mladosti sa kojima je ostao u dobrim odnosima do kraja života, ali to nije umanjivalo njegovu druželjubivost u glumačkom svetu.
Ljubavni život Zorana Radmilovića obeležila je anđeoski lepa i bistroumna glumica Dina Rutić (1943), žena sa krupnim očima boje meda i ljupkim usnama. Telo joj je bilo skladno i gipko, odavala je utisak umilne srne. Želela je da se posveti književnosti i upisala je Filoloski fakultet u Beogradu.
Kao ćerku poznatog pozorišnog glumca Jožeta Rutića, brzo su je primetili i ponudili joj da glumi u filmovima. Za kratko vreme postala je najpopularnija beogradska glumica u Jugoslaviji. Kao studentkinja, u svojoj 21. godini, debitovala je u glavnoj ulozi u filmu "Prometej sa otoka Viševice" (1964), a zatim slede "Omnibus 3", "Most", pa TV snimanja i niz drugih filmova.
Slava je nije promenila, ostala je skromna, jednostavna, srdačna i dalje vezana za knjiženost. Dina je volela da sluša Šarla Aznavura, a od glumaca joj je bio drag francuski glumac Gerard Philipe. Nakon što je imala priliku da glumi zajedno sa Zoranom Radmilovićem u TV drami Mome Kapora "Provod" 1966, izjavila je u jednom intervjuu kako bi volela ponovo da radi sa njim jer je prijatan za saradnju i vrstan glumac.
Uz njega, rekla je Dina, svi igraju dobro. A u Zoranovoj glavi već je tutnjala želja-misao "Ova mala će biti moja žena", koju je izgovorio glasno dok ju je promatrao anđeoski lepu i ljupku kako ide na fakultet.
Zbližili su se, Dina je raskinula veridbu sa jednim visokim plavokosim i poklonila svoju ljubav i poverenje deset godina starijem šarmeru, prešavši iz ogromnog, luksuznog roditeljskog stana u njegovu mansardu.
Počeo je njen zajednički život sa Zoranom. Ispostavilo se da su bili savršen spoj, oboje su bili vedri i duhoviti, tolerantni i skromni. Venčali su se 1966. godine. U braku su bili upućeni samo jedno na drugo, posao je završavan na poslu i o tome se u kući nije pričalo. Zoran se brinuo o svemu, ušuškao je svoju voljenu Dinu u toplinu i sigurnost.
U skladu sa Zoranovim stavom da na život treba gledati sa lepše strane, provodili su vreme u radosti, smehu, nežnosti..
"Ja imam svega dovoljno", govorio je Zoran "i meni je lako da tako živim".
I Dina je bila duhovita i vedra, njihov spoj bio je savršena igra duhovne bliskosti. Dina je poticala iz komunističke porodice, rođena je usred rata u partizanskom pozorištu od roditelja glumaca (zvali su je Titovo unuče, a Sava Kovačević joj je slao ječam da joj majka napravi kašicu). Dina je odrasla u tom duhu, te je i ona prihvatala zdušno život i atmosferu posleratne komunističke Jugoslavije.
Zoran je delio suprotno mišljenje, njegov osećaj za pravednost kretao se u drugačijim okvirima, svoje kolege mlađe glumce iz Otpisanih (Prle, Tihi i Mrki) zvao je "tri praseta". Ali suprotna opredeljenja postala su samo izvor šala i smeha koji je dominirao u njihovom domu.
Godine 1974. u Zoranovoj 41-oj godini u njihov život ulazi kći Ana. Nova, neizmerna radost života u troje učinila ih je još kreativnijim. Zoran je uživao u ulozi oca, do te mere da je pisao dnevnik o odrastanju svoje kćeri. Činio je sve da Ana bude srećna, da joj razvije maštu sa kojom se ljudskije živi, pa je tako je mala Ana, kroz Zoranovu izmaštanu pričicu, spašavala oca od smrtonosne zmije pri obilasku zoološkog vrta itd.., možemo samo pretpostaviti kako ju je domišljato navodio da razvija maštu. Pored Zorana i njegovog duha sve se budi.
Zoran je nastojao da sve slobodno vreme provodi zajedno sa Dinom i Anom jer mu je bila potrebna ljubav i radost porodice. U svom maniru govorio je kako ne razume šta će ljudima veliki stanovi u kojem svako ima svoj prostor. Porodica je tu da bi bila zajedno.
Sreću velike ljubavi u porodici pogodila je prerana smrt Zorana. Napustio ih je 1985. godine. Dina je uprkos teškom životnom udarcu uspela da podigne Anu u sjajnu devojku. Nažalost, i sama Ana otišla je prerano - preminula je u 43. godini u februaru 2017.
Čak 34 godine posle Zoranove smrti - Dina Rutić Radmilović pridružila se mužu i kćeri u večnoj kući.
(Stil/Širom zatvorenih očiju)
