Štefica Vidačić izabrana je za Mis Jugoslavije u zagrebačkom hotelu Esplanade na prvom izboru za Mis 1926. Tada je imala 21 godinu. Godinu dana kasnije izabrana je za Mis Evrope u Berlinu. Lepotici umetničkog imena Stefi Vida titule su osigurale slavu u Budimpešti, Beču i Berlinu.
O tom događaju su pisale tadašnje Novosti: "Već u osam i pol navečer općinstvo je počelo puniti dvoranu, tako da već u 9 nije bilo nijednog mjesta. I samim kandidatkinjama je bilo teško doprijeti u salu. Općinstvo je svaku kandidatkinju burno pozdravilo, a pogotovo Zagrepčanke. U 10 sati rastumačio je g. Šarin općinstvu samu bit priredbe i nakon toga su kandidatkinje otplesale po jedan ples. Zatim je žiri donio odluku…."
Vrativši se u Zagreb nakon izbora, Štefica je mesecima punila naslovnice, a gde god bi se pojavila, burno su ju dočekali.
Rođena Požežanka imala je crnu kosu i zelene oči te samo 161 centimetara visine. Neko vreme radila je kao konobarica u kafiću u Jurišićevoj ulici.
Tadašnje novine opisivale su je kao "šarmantnu mladu damu, skoro savršenih proporcija, zeleno-smeđkastih očiju".
Volela je muškarce jakog karaktera
Na pitanje kakve muškarce voli, izjavila je: "Volim muškarce ženskaste prirode, ali jakog muškog karaktera".
Pričalo se da je slomila mnoga muška srca kada se udala za bogatog berlinskog filmaša. Legenda kaže da je ugledni Josip Tiljak zbog nje počinio samoubistvo nakon čega je u novinama objavljeno njegovo oproštajno pismo.
Drugi koji je pokleknuo pod njenim čarima je bio Miškec, zagrebački mladić koji je radio kao pomoćnik majstora. Nakon što se ona udala, propio se, dao otkaz i postao prosjak. Kao prosjak uvek je spavao na istom mestu, u prolazu nedaleko od Cvetnog trga. '90-ih je taj prolaz nazvan Miškecov prolaz njemu u čast.
Štefica je snimila nekoliko filmova te su joj filmski producenti obećavali veliki uspeh. Izveštavalo se o njenoj novoj frizuri, haljini, iskustvima s putovanja po evropskim sedištima.
Umrla je u anonimnosti u Švajcarskoj
Naslikao ju je poznati slikar tog razdoblja Robert Auer, golu samo prekrivenu tkaninom.
Odigrala je sporedne uloge u filmovima "Ponoćni taksi", "Ljubav u snegu", "Tajne Orijenta", "Vitezovi noći", a u "Evinim kćerima" oživela je baronicu Edit von Šteten.
Nakon udaje se posvetila porodičnom životu, a umrla je u anonimnosti u Cirihu u Švajcarskoj 2002. godine.
