Majka Tereza je za života bila poznata kao humanitarka zlatnog srca. Išla je tamo gde niko nije mogao ni hteo, brinula se o ljudima na koje je i Bog zaboravio, čitav život posvetila sprovođenju božije milosti prema najsiromašnijim i najbolesnijim.
Kad je umrla, jezive priče počele su da kruže svetom.
Pričalo se da je njena "Kuća za umiruće" u stvari mučilište za bolesne ljude.
Dr Robin Foks, urednik prestižnog medicinskog časopisa „The Lancet“, posetio je dom u Kalkuti 1994. godine i bio je užasnut. Pisao je o užasnim nehigijenskim uslovima, nedostatku osnovne dijagnostike i ublažavanja bola. Ljudi sa terminalnim rakom, koji su se previjali od bolova, i pacijenti sa izlečivim bolestima poput tuberkuloze ili malarije bili su nagomilani zajedno na jeftinim krevetima. Dijagnoze su postavljane "na oko", bez testova. Lečenje, ako se tako moglo nazvati, bilo je ograničeno na aspirin i antibiotike kojima je istekao rok trajanja.
Brojni volonteri koji su dolazili iz celog sveta da pomognu svetiteljki potvrdili su ovu sliku. Meri Laudon, koja je radila u Kalkuti, ispričala je kako su sestre prale hipodermične igle u hladnoj vodi i koristile ih iznova i iznova dok se potpuno ne bi otupele. Kada je pitala zašto nisu sterilisane, rečeno joj je da nema vremena. Istovremeno, red je dobijao milione donacija, a kupovina sterilizatora ili špriceva za jednokratnu upotrebu nije bila problem. Ali problem nije bio nedostatak novca, već principijelni stav.
Majka Tereza je namerno negovala siromaštvo i primitivizam. Ona je podsticala volontere i sestre da nemaju medicinsko obrazovanje, tvrdeći da „Bog daje snagu slabima i neznalicama“. Svaki pokušaj da se uspostavi red, da se uvedu moderne medicinske prakse, zapadao je u ćorsokak.
U domu majke Tereze umirali su ljudi koji su mogli biti izlečeni. Jednostavno su položeni na krevet i ostavljeni da umru. Sama Majka Tereza, kada je imala srčanih problema, nije oklevala da potraži lečenje u najboljim i najskupljim klinikama u Kaliforniji i Rimu. Ali za siromašne kojima je tvrdila da služi, imala je drugi recept: patnju.
Jedna od žena koje su radile sa Majkom Terezom se prisetila kako je starica prišla bolesniku koji je molio za pomoć, presavijajući se od bolova: "Patiš. To znači da te Isus ljubi.“ Na šta je umirući, skupljajući poslednje snage, prohripeo: "Onda reci svom Isusu da prestane da me ljubi."
Sama Majka Tereza nije oklevala da sebi obezbedi najbolju negu onda kada su počeli njeni srčani problemi, ali Bog je imao druge planove.
Sve bolesti koje su zadesile Majku Terezu
Prilikom posete papi Ivanu Pavlu II u Rimu 1983. godine, Majka Tereza doživljava srčani udar. Drugi srčani udar imala je 1989. godine, kada su joj je ugrađena srčana premosnica.
Godine 1991., nakon upale pluća, dok je bila u Meksiku, doživela je dodatne srčane tegobe. Ponudila je ostavku na svoju poziciju na čelu Misionarki ljubavi, no redovnice su tajnim glasovanjem, odlučile da ostane. Majka Tereza je pristala na tu njihovu odluku.
U aprilu 1996., pala je i slomila ključnu kost. U augustu 1996., bolovala je od malarije i ponovno imala tegobe sa srcem. Operisala je srce u najboljim bolnicama na svetu, ali bilo je jasno da je njeno zdravlje narušeno. Lečila se u SAD-u, pa je silom prilika bila primorana da odstupi sa glavnog mesta Misionarki ljubavi 1997. godine.
Umrla je u Kalkuti, 5. 9. 1997. godine, pre 28 godina. Sahranjena je uz državne počasti odobrene od indijske Vlade u znak zahvalnosti za njenu pomoć siromašnima svih religija u Indiji.
Ugled i kanonizacija
U vreme smrti Majke Tereze, njen red je obuhvatao stotine centara u više od 90 zemalja sa oko 4.000 monahinja i stotinama hiljada laika. U roku od dve godine od njene smrti, započet je proces njenog proglašenja sveticom, a papa Jovan Pavle II izdao je posebnu dozvolu kako bi se ubrzao proces kanonizacije. Beatifikovana je 19. oktobra 2003. godine, dostigavši red blaženih u tada najkraćem roku u istoriji crkve. Papa Franja ju je kanonizovao 4. septembra 2016. godine.
Pisma Majke Tereze i mračna noć njene duše
Majka Tereza, 1975. Poznata po svojoj neumornoj posvećenosti Bogu i služenju ljudima u potrebi, Majka Tereza se privatno borila sa verom. Njeno iskustvo sa duhovnom tamom otkriveno je nakon njene smrti (1997) u njenim pismima, koja su objavljena 2007. godine.
Iako je Majka Tereza pokazivala vedrinu i duboku posvećenost Bogu u svom svakodnevnom radu, njena pisma (koja su sakupljena i objavljena 2007. godine) ukazuju na to da nije osećala Božje prisustvo u svojoj duši tokom poslednjih 50 godina svog života.
Pisma otkrivaju patnju koju je pretrpela i njen osećaj da ju je Isus napustio na početku njene misije. Nastavljajući da doživljava duhovnu tamu, dok radi sve kako bi propagirala njegova dela.
Gde su nestale silne pare koje su ljudi slali Majki Terezi?
Na ovo pitanje još uvek nema odgovora. Troškovi održavanja njenih skloništa bili svedeni na minimum. Sestre su živele u asketskim uslovima, godinama su nosile istu odeću i jele najjednostavniju hranu. Red nije gradio moderne bolnice, nije kupovao opremu, niti je angažovao profesionalne lekare.
Prema nemačkom časopisu „Štern“, samo oko 7% svih donacija išlo je direktno u dobrotvorne svrhe. Ostatak novca se taložio na brojnim računima u vatikanskoj banci.
Red Misionarki ljubavi pretvorio se u gigantsko finansijsko carstvo sa neprozirnim računovodstvom, koje je akumuliralo bogatstvo dok je propovedalo kult siromaštva. Majka Tereza je stvorila veoma efikasnu mašinu za prikupljanje sredstava, koristeći patnju siromašnih kao svoj glavni reklamni proizvod.