Kad je Vuk Karadžić umro, njegovi najbliži posumnjali su u zvanični uzrok smrti, a kad su grobari podigli sanduk sa njegovim telom ostali su u šoku. Njegova žena Ana Kraus iznela je svoje mišljenje i otkrila zašto sumnja u doktora koji ga je lečio.
Ana Kraus bila je žena za sve sposobna, decu je uglavnom odgajala sama budući da je Vuk imao česta putovanja. Ana je bila ćerka bogatog austrijskog trgovca, živela je u Beču, a za Vuka se udala kad je imala 18 godina.
Njih dvoje dobili su trinaestoro dece, dok je većina umrla kao odojčad ili još nedorasla za školu.
Jedan Vukov biograf izračunao je da je Vuk čak 11 godina bio odvojen od porodice. Tako se o deci uglavnom starala Ana. Koliko je Ani bilo teško i koliko nije želela da živi sa Vukom u Srbiji, govori i sačuvana prepiska između Ane i Vuka, naročito ona iz 1830. i 1831. godine.
U to vreme Karadžići su se privremeno preselili u Zemun. Trebalo je da se presele u Beograd, u kome se Vuk zatekao na nekom dužem zadatku, ali Ana nikako nije želela da napusti austrijsku okupacionu zonu i stupi na tlo mlade srpske Kneževine. Zato je Vuk stanovao u Beogradu, a Ana sa decom u Zemunu. Vuk je, s vremena na vreme, nagovarao Anu da pređe reku. Ona ga je odbila sledećim rečima:
Ovo je deo Aninog pisma od 18. avgusta 1830. godine. Kao i sva druga njena pisma objavljena u sabranim delima Vuka Karadžića, znatno je izmenjeno i ispravljeno. U originalu, svako Anino pismo čini jedna rečenica, bez ijednog znaka interpunkcije. Jezik je nestandardan, sa mnogo pogrešaka, tako da su prevodioci imali težak posao.
Anino mišljenje o Srbiji najpotpunije je izraženo u pismu od 12. marta 1831. godine:
Posle ovoga, Vuk je odustao od nagovaranja, pa se prepiska vratila ustaljenim tokovima, sa novcem kao glavnom temom.
(Stil/ Opanak)
Zašto žena Vuka Karadžića nije htela da dođe u Srbiju pitanje je na koje je u svom pismu upravo ona dala odgovor.