Sibirska tajga je jedno od najizolovanijih mesta na svetu. Površina od 8,1 milion kvadratnih kilometara prekriva čak deset odsto Zemljine kopnene površine, a njeni stanovnici su uglavnom medvedi i lisice tokom dana, dok se u večernjim časovima pojavljuju gladni vukovi. Kratka leta i duge hladne zime, tokom kojih temperatura padne i do 60 stepeni ispod nule, gotovo sasvim onemogućuju nastanjivanje ljudi. Ipak, gotovo 40 godina na ovim prostorima živela je porodica Likov.

Porodica je bila deo fundamentalističke pravoslavne sekte koja od 17. veka ne prihvata reformu crkve i napredak, pa su bili prinuđeni da beže. Pod Boljševicima više nisu bili sigurni ni u zabačenim selima, pa je Karp Likov 1936. godine okupio porodicu i povukao se duboko u šumu sa suprugom Akulinom, sinom Savinom i ćerkom Natalijom.

Nešto hrane i garderoba bili su sve što su poneli sa sobom u tajgu u kojoj su izgradili drvenu kolibu i dobili još dvoje dece, sina Dmitrija i ćeku Agafiju koji su tek 1978. godine videli nekoga ko nije član njihove porodice.

Naime, 1978. godine, grupa sovjetskih geologa je u potrazi za rudama gvožđa sasvim slučajno primetila porodicu.

Sovjetski geolozi su 1978. godine otkrili šestočlanu porodicu Likov koja je živela u sibirskoj tajgi, bez ikakvog kontakta sa ostatkom sveta. Jedina preživela, Agafija Likov, odlučila je da ostane - sibirska usamljenica.