Kada ništa nije toliko izvesno, teško je imati motivacije u nekim situacijama, ali važno je da uvek imamo neki cilj, pa makar i „samo” da se osećamo bolje. A u tome nam može pomoći japanski princip oubaitori.
Šta on tačno podrazumeva?
To je zapravo idiom nastao od znakova za četiri vrste drveća koje cvetaju na proleće – trešnja, šljiva, kajsija i breskva. „Svaki cvet/biljka cveta u sopstveno vreme i to je podsetnik da svako ima svoje putovanje kroz život.“ Ukratko, to bi trebalo da znači da svako od nas treba da živi svoj život po svojim pravilima i bez upoređivanja sa drugim ljudima, odnosno da ceni sve svoje snage i dostignuća. A to je posebno važno u ovo doba.
Mesecima unazad, svi tražimo načine da „pametno“ provedemo vreme i osećamo se ispunjeno. Od mnogih predloga za usavršavanje i učenje novih veština teško je probrati ono što nam odgovara, ako uopšte i ima nečega što nam odgovara. A onda još vidimo kako se neko od naših prijatelja hvali da je ušao u formu, naučio da priprema vrhunska jela ili usavršio rad u novom programu za obradu fotografija. To čini da se osećamo kao da ništa nismo postigli i upoređivanje sa drugima može da bude veoma loše po našu psihu. Mi ne znamo kakav su put oni prešli do svog cilja i vidimo samo ono što su nam oni servirali, a to obično nije cela priča.
To je ujedno i jedan od glavnih problema društvenih mreža – svako sebe prikazuje u svetlu kakvom želi i uvek nam se čini da je „trava zelenija na drugoj strani“, čak i kada to nije slučaj. Šta onda možete učiniti kako biste što bolje praktikovali oubaitori?
Svi znamo o čemu najviše razmišljamo u poslednje vreme i šta su aktuelne teme – pandemija, vakcinacija, proleće i moguće pogoršavanje ili poboljšavanje situacije.
