Časne Verige svetog Petra proslavljaju se svake godine u isto vreme, 29. januara, a obeležavaju se u spomen na okove Svetog apostola Petra koji su spali čudesnim javljanjem anđela u tamnici.
Običaji za Časne Verige
Časne Verige svetog Petra slave se u nekim domaćinstvima kao slava, a u narodu su se odomaćilii običaji koji se strogo poštuju vekovima.
Tako postoji verovanje da se na današnji dan ne ide na put, da se ognjište ne ostavi "nebranjeno".
U mnogim mestima Srbije, Verige se slave kao veliki praznik. U Popovom polju kod Trebinja Srbi na taj dan ne rade teže poslove, a žene poste. U Gornjoj Pčinji kod Gnjilana praznuju ovaj dan zbog tuče (grada), a širom Kosova i Metohije da ne bude kuge, stočari da stoka napreduje… Zbog toga domaćini pre zore zahvate nenačetu vodu na izvoru i sa njom prskaju stoku. Ratari to isto rade sa žitom u košu, da bi zdravo izgurali zimu do kraja.
Na ovaj dan zveri ne napadaju ljude, i ne šije se odeća. Ko nosi odelo šiveno na Časne Verige, veruje se da će poginuti od groma. Običaj je i da se na današnji dan lancima veže kućni prag, i tako dom zaštiti od nečastivih ljudi i sila. Ne bi trebalo ni da se putuje, jer kada vi odete, dom ostaje "nebranjen" i svakakva nesreća može da se dogodi (u stara vremena strah je "pokrivao" udar groma, zapaljenu letinu, zaklana stoka…)
Kad ste već kod kuće, slobodno malo pospremite, jer Časne Verige nisu crveno slovo u kalendaru, pa nema nikakvih kućevnih zabrana (pranje, peglanje, usisavanje…). Naprotiv, poželjno je da kuća zasblista u slavu Svetog Petra, koji je i inače zaštitnik doma i porodice.
Po narodnom verovanju, od Časnih Veriga nastaje blaže vreme, "jer Bog usijanim verigama počne da peče zemlju".
Šta znamo o Časnim Verigama
Časne Verige ili okovi Svetog apostola Petra su isti oni lanci u koje ga je, proganjajući hrišćane, okovao Irod i koji su spale same od sebe kada se pojavio anđeo. Vrhovni apostol Petar odmah je izašao iz tamnice i otišao u druge krajeve da propoveda reč Božju.
Jerusalimske verige hrišćani su tajno uzeli i predavali s kolena na koleno četiri veka posle čudesnog Petrovog izbavljenja.
Veruje se da imaju veliku isceliteljsku moć i da leče sve bolesti.Danas se čuvaju u Crkvi Svetog Petra u Rimu.
Andegdota vezana za Časne Verige
Književnik Ljubomir Nenadović je sa cetinjskim vladikom i vladarem Crne Gore obišao jednu od najpoznatijih rimskih crkava, Sv. Petra u lancima, u kojoj se nalazi čuveni Mikelanđelov Mojsije i kao relikvija čuvaju lanci kojima je navodno sveti Petar bio okovan u Jerusalimu. U knjizi "Pisma iz Italije" Nenadović je zapisao:
"U Rimu poslužilo je vladiku i dobro vreme i dobro zdravlje. Otkako smo ovde, niti je bilo oblačnoga dana, niti se vladici vraćao kašalj. Pored svega mnogoga hodanja i voženja, nigda se nije potužio da je umoran, ili da nije mogao spavati. U Neapolju mnogo je noći zbog kašlja proveo sedeći u stolici. Gledanje znamenitosti po Rimu vrlo ga zanima. Crkvu Svetoga Petra sam je premerio koracima i kazao mi da zapišem. Ima dužine sto osamdeset četiri, a širine sto četrdeset koraka. Kad smo izvan Rima jednom u polju bili, i toliko koraka premerili i označili nismo mogli verovati: tako mnogo prostora zauzme čitava njiva.
U crkvi Svetoga Petra kao osobita svetinja čuva se lanac kojim je Sveti Petar u Jerusalimu u tamnici bio vezan. To je onaj lanac što je u našem narodu poznat pod imenom Časne verige. U kalendaru, u mesecu januaru, njima je posvećen jedan dan. Sećam se da kod nas mnogi razbiraju kad su Časne verige, da se ne bi ogrešili i u taj dan štogod radili. Taj lanac čuva se kao svetinja i stoji u kovčegu svagda pod ključem. Kaluđer kad ga pokazuje otmenim putnicima, sa velikom pažljivošću otvara skrinju, vadi lanac iz pamuka, i sa osobitom pobožnošću prinosi ga poklonicima, te ga oni, klečeći, sa skrštenim rukama, celivaju. Kad je kaluđer prineo vladici ove verige, vladika ih odmah uze u svoje ruke, rasteže ih da vidi kolike su i čudeći se kako su dugačke, reče:
„Ala su ga dobro vezali!“
Zatim ih vrati kaluđeru, koji od čuda jedva je mogao zapitati:
„Zar ih neće vaša svetlost celivati?“
Vladika mu, polazeći, odgovori:
„Crnogorci ne ljube lance!“