Posle slavskog dana, mnogi od nas se susretnu s pitanjem kako iskoristiti preostalu hranu.
Slavski kolač zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji i na stolu onoga ko slavu slavi. On je blagosloven hleb koji domaćin prinosi Bogu i nosi snažnu poruku zahvalnosti i molitve. On redstavlja telo Isusa Hrista. Uvek bi trebalo da je okruglog oblika i da je ukrašen simbolima od testa.
Mnogi se pitaju šta se radi sa kolačem ukoliko nam ostane posle save. Otac Dejan Krstić je odgovorio na to pitanje: "Treba znati da slavski kolač nije trofej, niti izložbeni predmet koji čuvamo da bi ljudi videli kako je lepo ukrašen. Njegova lepota nema smisla ako ostane samo spolja. On je sveti dar, blagosloven hleb koji treba da se upotrebi".
Slavski kolač ne služi da danima stoji na stolu, već da se podeli.
"Kolač se seče, deli i jede upravo da bismo kroz njega primili blagodat u blagoslov Božji i svetitelja koga slavimo. Njegova svrha nije da stoji na stolu ili u kuhinji danima, nego da se na slavskoj trpezi podeli sa ukućanima i gostima", rekao je za pravoslavlje.rs
Pravi smisao kolač ima tek kada postane hrana za dušu i telo, kada se pojede sa blagodarnšću.
"Zato ga ne treba čuvati da se ubajati, da posle ne znamo šta ćemo da njim ili ga bacimo. Naprotiv, podeli ga odmah, na samom slavskom stolu. Upotrebi ono što je Bog blagoslovio. Blagoslov je darovn da se primi, a ne da se sklanja."
"Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i upravo jedući ga osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo."
