Sutra slavimo jedan od najvećih srpskih praznika Vidovdan. Vidovdan, 28. jun, je veliki praznik Srpske pravoslavne crkve i značajan datum srpske istorije.
Obeležavanje Vidovdana je započelo u 19. veku, u znak sećanja na Kneza Lazara i junake poginule u Kosovskom boju, na ovaj dan 1389. godine.

Iako je 28. jun istorijski značajan datum za Srbe, Vidovdan se vezuje i za svetog Vida, svevideće božanstvo. Zato su mnogi običaji vezani za oči i vid.
U različitim krajevima Srbije običaji su različiti. Suština gotovo svakog je gatanje, i „gledanje“ u budućnost. Najrasprostranjenije je verovanje da će neudate devojke, ako veče pred Vidovdan ispod jastuka stave vidovu travu (vidovčica, vidovac, vidovača, očanica), malo soli i parče hleba, sanjati budućeg mladoženju, piše Šajkača.rs.

Na sam Vidovdan ne sme se obradjivati zemlja niti raditi u vinogradu. Na Vidovdan ne bi trebalo da se rade kućni poslovi ali je zato poželjno da se nešto novo započne ali treba započeti ručne radove. Nekada su to bili heklanje, plerenje, vez.
U Šumadiji je običaj da se iznose stvari iz kuće da se provetre od moljaca. Tokom dana ne bi terbalo pevati i igrati, već se sećati preminulih predaka.