http://www.youtube.com/watch?v=MZjaVdJt59U
Kada se u lokalnoj američkoj štampi pojavila vest o čudnom događaju koji je potresao mali grad u Kaliforniji, u avgustovskoj noći davne 1961. godine, niko nije ni slutio da će pomenuta vest biti osnova jednog od najznačajnijih filmskih ostvarenja u žanru triilera. Naime, vest se ticala grada Kapitola, čiji su krovovi, dvorišta i ulice u toku samo jedne noći, bili zatrpani ogromnim brojem mrtvih ptica. Kako se pretpostavilo da se radi o nekoj vrsti masovnog trovanja, vest je ubrzo zaboravljena, sve dok je genije psiholoških trilera, Alfred Hičkok (Alfred Hitchcock), nije oživeo u jednom od svojih najupečatljivijih ostvarenja.

Samo dve godine kasnije, bioskopska publika sa zebnjom će posmatrati Tipi Hedren (Tippi Hedren) i Rod Tejlora (Rod Taylor) kako se bore za svoj i život svojih najbližih u napadima ptica-ubica. Iako je rekacija kritičara bila mlaka, specifična tematika, Hičkokov osećaj za morbidno i bizarno i, za 60-te godine prošlog veka, napredni specijalni efekti, učiniće Ptice favoritom među publikom. Iako se ne mogu uporediti sa ranijim ostvarenjima poput Psiha, Prozora u dvorištei Sever-Severozapad, Ptice su, svakako, bile revolucionaran poduhvat na polju žanra sa apokaliptičnom tematikom. Kultnost ovog filma i njegovih scena, među kojima i one u kojoj je Melani (lik koji tumači Tipi) zarobljena u telefonskoj govornici tokom napada podivljalih golubova, proizilazi iz Hičkokovog vizionarskog uma, koji je spoznao snagu povezanosti katastrofe, u kojoj opasnost širokih razmera preti da ugrozi čovečanstvo, i filmskog ostvarenja. Pedeset godina kasnije, najveći deo holivudskih blokbastera zasnivaće se na pomenutoj tematici.

Bilo je to jedno od onih ostvarenja koji su Hičkoku sa pravom doneli epitet majstora filmske jeze. Idealan naslov da vas prodrma u ovoj uspavnoj sredi.