Ketlin "Kik" Kenedi bila je poznata kao buntovna ćerka Džozefa i Rouz Kenedi. Bila je četvrto dete rođeno u ovoj porodici. Tokom svog kratkog života, uspela je da postigne mnogo, vodeći se sopstvenim moralnim kompasom, a ne očekivanjima roditelja ili društva.
Njen život bio je pun protivrečnosti. Iako su je svi voleli, zbog svog buntovnog karaktera zadala je mnogo briga uglednoj porodici Kenedi. Posebno se protivila religioznoj ideologiji svojih roditelja i upustila se u za njih skandaloznu romansu. Ipak, uprkos svim neslaganjima, bila je miljenica porodice, prijatelja i poznanika.
Četvrto dete u porodici Kenedi
Ketlin Agnes Kenedi rođena je u februaru 1920. godine. Nakon nje, Rouz i Džozef imali su još petoro dece, ali se ona i u tako velikoj porodici izdvojila. Nadimak "Kik" (eng. Kick) dobila je zbog svoje razigrane i vesele prirode, a bila je i omiljeno dete svog oca.
Njeni roditelji polagali su velike nade u svoju decu, posebno u "zlatni trio" koji su činili Ketlin, Džon (predsednik) i Džozef mlađi. Od malih nogu, Ketlin je stavljala do znanja da ne želi da se uklopi u tradicionalne rodne uloge tog vremena. Volela je sve sportove, čak je sa braćom igrala tenis i fudbal, pokazujući neverovatnu borbenost. Bila je previše divlja i slobodoljubiva; od devetoro dece Kenedijevih, ona je bila jedina koja nije išla zacrtanim putem.
Školovanje u manastiru u Francuskoj
Osnovno obrazovanje stekla je u Konektikatu, gde je bila veoma popularna, a najviše su je zanimale teologija i istorija. Kada je imala 15 godina, roditelji su je poslali u devojačku školu u Francuskoj pod nazivom "Manastir Svetog deteta" u Neiju na Seni, bogatom predgrađu Pariza. Nadali su se da će škola ukrotiti njen duh, ali se desilo suprotno, zaljubila se u Francusku. Tokom tridesetih godina, Francuska je bila Meka kulture i umetnosti, što je odgovaralo njenoj energičnoj prirodi. Iako je čeznula za domom, obišla je Pariz, Veneciju i druge evropske gradove.
Uprkos akademskom uspehu, njena buntovna strana blistala je i u manastiru, gde je postala poznata po osporavanju strogih pravila koja su postavljale monahinje. Školu je napustila 1937. godine i vratila se u Konektikat.
Debitovanje u Engleskoj
Krajem tridesetih, Ketlin je stalno bila na putu. Godine 1938. preselila se u Englesku sa porodicom, nakon što je njen otac postao ambasador SAD u Velikoj Britaniji. Tu je debitovala u visokom društvu sa 18 godina, ostavivši snažan utisak u beloj haljini francuskog kreatora Lisijena Lelonga. Proglašena je za "debitantkinju godine".
Popularnost u Engleskoj
Njen boravak u Engleskoj naglo je prekinut 1939. izbijanjem Drugog svetskog rata. Ketlin je bila očajna zbog povratka u SAD, naročito jer je razvila osećanja prema Vilijamu "Biliju" Kevendišu. Dve nedelje se svađala sa ocem, preklinjući ga da joj dozvoli da ostane.
Dok je njena popularnost rasla, reputacija njenog oca u Londonu je propadala jer su ga smatrali previše popustljivim prema Hitleru. Njegova odluka da napusti London doživljena je kao slabost, te je 1940. podneo ostavku, što je bio kraj njegove političke karijere. To je dovelo u neprijatnu situaciju i njegovu ćerku, koja je i dalje bila veoma voljena u inostranstvu.
Dobrovoljac u Drugom svetskom ratu
Nakon povratka u SAD, Ketlinini interesi su se i dalje nalazili u Engleskoj. Na koledžu Finč na Menhetnu bila je jedna od retkih koja se javno zalagala za ulazak SAD u rat. Godine 1940. postala je volonter Američkog crvenog krsta, prikupljajući sredstva za britanske vojnike. Na kraju joj je taj rad omogućio da se 1943. godine vrati u Englesku.
Novinarska karijera
Kratko se bavila novinarstvom, pišući sopstvenu kolumnu o ljudima u vladi, što joj je savršeno odgovaralo zbog njenog poznavanja politike. Pisala je i recenzije filmova i predstava, a ta karijera joj je pomogla da počne da preispituje ideologiju sopstvene porodice.
Brak protiv želja roditelja
Godine 1943. ponovo se spojila sa Bilijem Kevendišem, koji je bio markiz od Hartingtona i budući vojvoda od Devonšira. Međutim, bio je anglikanac, a njeni roditelji su se oštro protivili braku sa nekim ko nije katolik. Kada su se venčali u maju 1944. godine, Rouz i Džozef su odbili da prisustvuju. Jedini član porodice na venčanju bio je njen najstariji brat Džozef mlađi. Ketlin i Bili su se dogovorili da će njihova buduća deca biti odgajana kao anglikanci.
Udovica nakon četiri meseca
Samo pet nedelja nakon venčanja, Bili je poslat na front u Normandiju. Poginuo je u septembru 1944. godine, svega četiri meseca nakon svadbe. Samo mesec dana pre toga, Ketlinin brat Džozef mlađi poginuo je u eksploziji aviona. Ketlin je odlučila da ostane u Engleskoj sa porodicom Kevendiš, nastavljajući rad u Crvenom krstu i zalažući se za prava žena.
Veza sa oženjenim muškarcem
Godine 1946. upoznala je Pitera Ventvorta Ficvilijama, 8. grofa Ficvilijama. Zaljubili su se, što je izazvalo ogroman skandal jer je Piter još uvek bio formalno u braku, iako je planirao razvod. Roditelji su joj pretili da će je se odreći.
Tragična pogibija u 28. godini
Uprkos drami, Ketlin je odbila da prekine vezu. Nadala se da će otac ipak stati na njihovu stranu. Dana 13. maja 1948. godine, Ketlin i Piter su krenuli avionom za Kan, sa pauzom u Parizu. Pilot ih je savetovao da ne poleću zbog snažne oluje, ali su ga ignorisali. Ubrzo nakon poletanja, avion se srušio i svi su poginuli. Ketlin je imala samo 28 godina.
Sahrana u Engleskoj
Džozef Kenedi je bio jedini član porodice na njenoj sahrani u Engleskoj; majka Rouz je odbila da dođe. Iako je u trenutku smrti bila u vezi sa Piterom, Ketlin je sahranjena na porodičnom imanju Kevendišovih, pored svog supruga Bilija.
Stil/Dzen