Ivan Turgenjev je rođen u bogatoj zemljoposedničkoj porodici 1818. godine. Prvih 9 godina života proveo je na imanju svoje majke Spaskoje-Lutovinovo u Orelskoj guberniji. Bogati roditelji su mu obezbedili dobro obrazovanje, školovao se kod kuće, a kasnije u internatu u Moskvi.

Počeo je da studira filologiju 1833. na Univerzitetu u Moskvi, a studije je nastavio u Sankt Peterburgu (1834—1837) i Berlinu (1838—1841). Posle povratka u Rusiju 1841, počeo je da radi kao činovnik u ministarstvu spoljnih poslova u Sankt Peterburgu. Taj posao je napustio posle dve godine da bi se posvetio književnom radu.

IvanTurgenev.jpeg
Foto: Historic Collection / Alamy / Profimedia

Turgenjev je odbacivao politički radikalizam koji su podjednako iskazivali kritičari i pobornici carskog režima, ali je bio razočaran represivnom unutrašnjom politikom cara Nikolaja I. Aktivno je iskazivao svoje protivljenje kmetstvu što je pokazao i kada je nasledio roditeljsko imanje 1850. Tada je oslobodio sve kmetove, a posle zvaničnog ukidanja kmetstva 1861, pomogao je emancipaciju i ekonomski položaj kmetova na svome imanju.

Državna vlast nije sa simpatijama gledala na njegove otvoreno iznete stavove. Uhapšen je u maju 1852. i proveo je dve godine zatočen na porodičnom imanju. Razlog je bio članak posvećen preminulom Gogolju kojim je zaobišao zvanične cenzore. Odbojnost ka preovladavajućem političkom stanju u Rusiji bila je razlog što je mnogo godina proveo u inostranstvu. Konačno je emigrirao 1861. prvo u Baden-Baden (do 1870), a kasnije u Pariz, gde je živeo do smrti. U Rusiju se vraćao povremeno, samo u posebnim prilikama.

Ivan_S._Turgenjev.jpg
Foto: Historic Collection / Alamy / Profimedia

Ljubavni život

Pisac je imao ljubavnu vezu sa Avdotjom Jermolajevom, koja je radila kao švalja na imanju Spasko i iz te veze dobio vanbračnu ćerku Pelagiju, što je u vreme piščevog života bilo veliko opterećenje za devojku, pa je ćerku smestio u jedan pansion u Parizu.

U jesen 1843, u Petrogradu je gostovala Italijanska opera, a među članicama je bila i pevačica španskog porekla Polina Garsija Viardo, sa kojom se pisac upoznao i u koju se zaljubio toliko da kad je opera završila gostovanje, pisac je napustio državnu službu da bi otišao u inostranstvo sa primadonom sa kojom je živeo do njene smrti.