Tragična smrt kraljice Astrid
Tog 29. avgusta 1935. godine bio je poslednji dan odmora, sunce je sijalo, a ljudi su šetali po lepom vremenu. Kraljica Astrid od Belgije poželela je da se provoza novim kabrioletom sa osam cilindara i belim gumama sa belgijskim kraljem Leopold III koji je bio neiskusan vozač, ali je poželeo da tog dana sam vozi po jezeruLucern.
U jednom trenutku vozilo prelazi preko ivičnjaka i udara pravo u krušku. Kraljica izleće iz otvorenog automobila i gine na mestunesreće.
Ali ono što malo ljudi zna jeste da se nakon nesreće, priča se nastavlja ili tek počinje.
Zaposleni u okružnoj kancelariji saznaje da je jedna poznata ličnost bila umešana u nesreću. Zato poziva sina i kaže: „Vili, odmah idi na mesto nesreće sa kamerom.“ Tako ovaj Vili Rog, student stomatologije, vozi bicikl i stiže na mesto nesreće da bi pronašao udubljeni Pakard kabriolet, kralja u šoku i mrtvu kraljicu. To je drama bez premca!
Vili je jedan od prvih na licu mesta i kasnije izveštava o povređenoj kraljici: „Prišao sam joj, stavio ruku na njene obraze, koji su već bili hladni, i uhvatio još uvek toplu ruku da proverim puls. Ali srce je već prestalo da kuca. Mrtva žena je imala povrede na desnoj strani lica, a kada se bolje pogleda, moglo se videti da joj je slepoočnica udubljena. U kosi su joj još uvek bili mali komadići kore nesrećnog drveta.“
Ono što Rog propušta da pomene: on izvršava očev nalog, hvata kameru, fokusira se na mesto nesreće i povlači okidač ukupno šest puta. Ekskluzivne slike prikazuju uništeni automobil, mesto nesreće i trenutak kada je kraljičino telo položeno u kovčeg. Ne shvatajući to, Vili Rog piše međunarodnu istoriju fotografije i medija.
Mladi paparaco želi da proda fotografije švajcarskoj foto-agenciji Fotopres, ali oni ne mogu da se nateraju da ih urade. Zato Rog biciklom odlazi do Vegisa da bi slike razvio u foto-studiju. Zatim je kontaktirao najveću svetsku novinsku agenciju, Asošijejted pres (AP). Pokazali su interesovanje za Rogove ekskluzivne fotografije i platili su 100 švajcarskih franaka za svaku od njih.
Prvi noćni let u švajcarskoj avijaciji
Ali fotografije moraju što brže stići iz Vegisa u London. Zato AP preporučuje da se uzme taksi sa svim plaćenim troškovima i vozi do Dibendorfa. Ovo je mesto prvog švajcarskog aerodroma, iznad kojeg u tom trenutku hoda Valter Mitelholcer (1894-1937), već svetski poznati pilot u to vreme. Mitelholcer je bio tehnički direktor kompanije Sviser, osnovane 1931. godine. Takve fotografije poznatih ličnosti kao što su Rogove su potpuno po njegovom ukusu, jer je pionir avijacije takođe i lukav medijski preduzetnik. Samo - pada mrak. Pošto piloti lete svojim avionima na vidiku u ovo vreme, letovi kroz crnu noć su van svake pameti.
Ali Mitelholcer zna da su Rogove fotografije eksplozivne zahvaljujući svojoj aktuelnosti. Želi da pokuša prvi noćni let u istoriji švajcarskog vazduhoplovstva. Da bi to uradio, poziva Roberta Gsela (1889-1946) da se pridruži. Gsel, bolji pilot od Mitelholcera, drži svetski rekord u izdržljivosti letenja.Ovom ekspertu i predavaču avijacije na ETH-u malo je čudno leteti kroz noć u Daglasu DC-2 za šest fotografija u avionu za 14 ljudi! Ali on pristaje na to.
Noćni let nije bez opasnosti. Gzel i Mitelholcer izračunavaju pravi ugao leta kružnim logaritmičnim računalom, s vremena na vreme protutnje kroz rupu u oblacima. Uprkos letnjoj noći, jako je hladno. Na visini od 4500 metara, led se formira na propelerima, a prozori kabine su zaleđeni. Odjednom, kamenčići kao da udaraju o trup aviona - ali to je samo ledena kiša. Na utehu pilota, padavine se pretvaraju u kišu. Postepeno se oblaci razilaze i dolazi do velikog olakšanja kada se ukažu svetla londonskog aerodroma. Avion sleće u 0:55 noću i zaustavlja se. Nekoliko sekundi kasnije, kurir otima dragocene fotografije od pilota i juri na motociklu.
Prvi noćni let Sviseira je uspešan – i dovodi do toga da se slike nesreće Vilija Roga emituju širom sveta, jer novinska agencija AP koristi novi metod emitovanja slika. Kao rezultat toga, fotografije mrtve mlade kraljice stigle su do redakcija širom sveta tokom noći i naterale čitaoce da se naježe u vreme „ranog jutarnjeg čaja“.
Nas taj način osujećen je pokušaj njenog muža, kralja Leopolda od Belgije koji je uputio potresan zahtev. Naime on je naredio svojim ljudima da vozilo kojim je svoju ženu odveo u smrt potope u dubine jezera Lucern, blizu mesta gde je kraljevski par fatalno doživeo nesreću.
Ali istina se saznala veoma brzo i ostala je zapisana u istoriji.
