Sredinom 16. veka, jedan od najvećih vladara Osmanskog carstva,sultan Sulejman Veličanstveni, predvodio je novu vojnu ekspediciju. Izdavao je naredbe, potpisivao dokumenta, vojska ga je pozdravljala, i činilo se da sve teče uobičajenim tokom. Iza privida snage, međutim, krila se krhka stvarnost – car je bio star i teško bolestan.
Opsada Sigeta
U jesen 1566. godine Sulejmanova vojska stigla je pred Siget u Ugarskoj. Sultan je imao 72 godine, bio je iznemogao i više vremena provodio u nosiljci nego na konju. Pratila ga je ogromna vojska na čelu sa velikim vezirom Mehmed-pašom Sokolovićem.
Austrijski car Maksimilijan II odlučio je da žrtvuje grad i ostavi Nikolu Zrinskog sa braniteljima da uspore Turke. Borbe su počele 5. avgusta i bile su žestoke – Turci su imali ogromne gubitke, a i sam Mehmed-paša u jednom trenutku bio je u životnoj opasnosti.
Bolest i smrt vladara
Sulejman je u to vreme bolovao od gihta, reume i dijabetesa, a patiо je i od hroničnih problema sa srcem. Tokom pohoda sve teže se kretao, trpeo je jake bolove i bio potpuno iscrpljen.
Uprkos tome, želeo je da dočeka još jednu veliku pobedu. Međutim, u noći između 5. i 6. septembra 1566. godine, dok je opsada još trajala, sultan je preminuo u svom šatoru u Sigetu. Umro je prirodnom smrću, iznemogao od bolesti i starosti, iscrpljen teškim putem i ratnim naporima.
Sultan koji je morao da vlada i mrtav
Poslednja Sulejmanova pisana poruka velikom veziru Sokoloviću pokazivala je nestrpljenje: „Zar nam put još ne svetli slavom, zar ne udaraju pobednički talambasi?“
Mehmed-paša Sokolović znao je da vest o smrti vladara ne sme da se otkrije dok borbe traju. Sultanovo telo je balsamovano, obučeno u carske odore i postavljano uz prozore šatora kako bi ga vojska pozdravljala. Kuhinja mu je i dalje donosila obroke, a naredbe su i dalje stizale u njegovo ime.
Sekretari su kopirali njegov rukopis i ispisivali naredbe koje je diktirao veliki vezir. Na taj način, i mrtav, Sulejman je „nastavio da vlada“.
Pobeda bez vladara
Početkom septembra Turci su probili poslednju odbranu. Nikola Zrinski je, u poslednjem jurišu, poginuo sa svojim borcima, a Siget je pao u osmanske ruke. Međutim, pobeda nije dočekana sa radošću vladara. Sulejman više nije bio živ da je proslavi.
Da bi prikrio njegovu smrt, Sokolović je slao poslanice u kojima se objavljuje trijumf „u ime sultana“.
Prenos vlasti i poslednje putovanje
Sve do oktobra vojska je verovala da je sultan živ. Tek 24. oktobra 1566. godine, nadomak Beograda, objavljeno je da je Sulejman umro. Tada je počela trka s vremenom – da li će Selim II uspeti da zavlada vojskom i spreči pobunu?
Iako je izbila pobuna zbog nezadovoljstva nagradama, situacija je ubrzo smirena, a Mehmed-paša Sokolović uspeo je da zadrži mesto velikog vezira i nastavi da upravlja carstvom.
Nasleđe Sulejmana Veličanstvenog
Smrt Sulejmana označila je kraj jedne epohe Osmanskog carstva. Vladao je 46 godina, bio najveći osvajač i zakonodavac svoje dinastije, a iako je život završio u šatoru, bolestan i iscrpljen, njegova moć i ime nastavili su da odjekuju daleko izvan granica Carstva.
Hit serija "Sulejman Veličanstveni"od 8. septembra možete gledati na Kurir Televiziji, svakog radnog dana u terminu od 20.50.
