O baki Budi pričaju ljudi u celom regionu već više od sedam decenija. Naime, sa 17 godina postala je domaćica u manastiru Sopoćani, nije se udavala i ceo život je posvetila kuvanju. Mnogima je ostao duboko urezan u sećanju njen široki osmeh kojim je pozdravljala ljude. U njenom srcu bilo je mesta aspolutno za svakog čoveka, nije bilo važno da li je Srbin ili Bošnjak, pravoslavac ili musliman.
Naime, kuvarica Budimirka Buda Mladenović ušla je motel nadomak manastira Sopoćani 1954. i tamo radila do poslednjeg dana. U njenim specijalitetima su uživali Josip Broz Tito, razni državnici i ambasadori. Zanat je učila od Eržebet, spremala je za visoke zvanice i ambasadore koji su dolazili u njen zavičaj i nije pristajala da postane lična kuvarica nekome od njih.
Nudili su joj posao kuvarice čak i u sedištu UN u Njujorku, ugovor je bio spreman, ali je odbila.
Poslednjih godina života spavala je u hotelu “Sopoćani” u kojem je imala svoju sobu da ne bi je vozili u selo. Bila je veoma vezana za to mesto i svoj posao. Svakog jutra je dočekivala konobare. Prvo jutro kada ih nije dočekala sa osmehom, znali su da nešto nije u redu... Preminula je tiho u decembru 2021. godine, a večni mir pronašla je u svom rodnom selu, tu je sklopila oči koje su se nagledale i patnje i radosti.
Prelepa priče Bude i Senada
Voditelj Senad Hadžifejzović upoznao je Budu kada je imao samo 10. godina i sećao je se ceo život, želeći da je ponovo nekada sretene i zahali joj se za svu ljubav koju mu je pružila korz samo jedan spontani postupak.
- Neverovatna kultura poštovanja vera i tradicija postoji u Sanžaku između Srba i Bošnjaka! U srpskim kućama se čuvalo posebno suđe, koje nikada nije umašćeno svinjetinom, samo za muslimane, komšije, prijatelje i kumove! Srbi u Sandžaku i BiH nikada nisu jeli, pili, duhanili za vreme Ramazana pred muslimanima, iako se nisu mešali u to da li posta ili ne - objašnjavap je Senad u svojoj emisiji pre četiri godine.
A onda je otkrio kako ga je Buda u neku ruku i formirala kao osobu svojim primerom ponašanja. Otac Muhamed jedne prilike ga je odveo u manastir Sopoćani, tamo je poznavao sve časne sestre.
- Imao sam desetak godina, kada me je otac doveo iz Bosne u manastir Sopoćani! Jedna žena mi je ostala u sećanju kao domaćica manastira! Pametnica me izdvojila iz tog društva, odvela me u kuhinju i skuvala mi je pasulj bez svinjetine! Niti sam to tražio! Niti joj je to ko rekao! Uvek sam pričao o toj ženi! Veliki je to čin kulture! Ja sam ga upamtio! Kada sam čuo da je ta čuvena žena, sestra Buda, živa, ne mogu opisat taj grom sreće koji me je razvalio - istakao je tada voditelj.
Kada ga je ugledala, nije ga odmah prepoznala, ali se odmah prisetila priča dok je Senad evocirao uspomene.
- Sećam se! Takvu me Bog dao! Niko mi to nije tražio, to je moja volja! Počela sam da radim ovde i zavolela sam ovaj posao! 87. mi je godina života! Ovde sam došla kao devojčica sa 17 godina! Srčani sam bolesnik! Ceo dan sam u kuhinji i navikla sam na vrućinu! Ovde je dolazio i resul-ulema iz BiH prije 30-40 godina! Ja sam ga služila! Ovaj dom je posetila cela Evropa! Hvala Vam kad ste zapamtili taj moj čin! Hvala Vam što ste došli! Da živite dugo godina svi! Da budemo uvek u slozi - zajljučila je tom prilikom Buda, starica u 87. godini koja je imala isti onaj osmeh na licu kao kada je Senad prvi put.
Baka Buda mnogima je oplemenila srca, te sigurno nikada neće biti zaboravljena.
Upravo to je na svojoj koži osetio i voditelj Senad
enad pronašao sestru Budu, domaćicu manastira Sopoćani koja ga kao dijete nahranila!
Senad: Nevjerovatna kultura poštivanja vjera i tradicija postoji u Sanžaku između Srba i Bošnjaka! U srpskim kućama se čuvalo posebno suđe, koje nikada nije umašćeno svinjetinom, samo za muslimane, komšije, prijatelje i kumove! Srbi u Sandžaku i BiH nikada nisu jeli, pili, duhanili za vrijeme Ramazana pred muslimanima!
Postoji jedna priča koja je mene formirala u nekom obliku! Imao sam desetak godina, kada me je otac doveo iz Bosne u manastir Sopoćani! Jedna žena mi je ostala u sjećanju kao časna sestra ili domaćica manastira! Pametnica me izdvojila iz tog društva, odvela me u kuhinju i skuhala mi je grah bez svinjetine! Niti sam to tražio! Niti joj je to ko rekao! Uvijek sam pričao o toj ženi! Veliki je to čin kulture! Ja sam ga upamtio! Kada sam čuo da je ta čuvena žena, sestra Buda, živa, ne mogu opisat taj grom sreće koji me je razvalio!
Otišao sam joj nakon toliko godina, samo da joj kažem: „Hvala ti na tvojoj kulturi“!
Sestra Buda: Sjećam se! Takvu me Bog dao! Niko mi to nije tražio, to je moja volja! Počela sam da radim ovdje i zavolela sam ovaj posao! 87. mi je godina života! Ovdje sam došla kao devojčica sa 17 godina! Srčani sam bolesnik! Ceo dan sam u kuhinji i navikla sam na vrućinu! Ovdje je dolazio i resul-ulema iz BiH prije 30-40 godina! Ja sam ga služila! Ovaj dom je posjetila cela Evropa! Hvala Vam kad ste zapamtili taj moj čin! Hvala Vam što ste došli! Da živite dugo godina svi! Da budemo uvek u slozi!
- Moj otac Muhamed me je doveo u manastir, poznavao je vas i časne sestre. Ne znam kako ste imali osećaja, ali izveli ste me iz grupe i spremili mi pasulj bez svinjskog mesa i nahranili. Ja to do dan-danas nisam zaboravio. Mnogo mi je drago bilo kada sam čuo da ste živi i zdravi, morao sam da dođem da vas posvetim i zahvalim vam se - rekao je Senad kada je ugledao Budu u kuhinji.
