Pošto je odigrao nekoliko vrhunskih teatarskih uloga života, nakon što je bio mladobosanac, izvorni Jugosloven, vrlo kratko vreme mason, smiren u liku jugoslovenskog komuniste i srpskog pisca, Ivo Andrić je potvrdio da književnik treba da bude učesnik, ali ne predvodnik svoga doba da bi dobio dovoljno prostora i vremena da napiše svoja velika dela.Dobitnik Nobelove nagrade za književnost i autor bezvremenskih romana poput: Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Prokleta avlija i Gospođica, ostaje jedna od najznačajnijih književnih figura 20. veka

Uvek pronicljiv posmatrač, stojeći ćutljiv pomalo sa strane, nikad nasmejan, nikad sobom zadovoljan, više sam nego s nekim, odan različitim političkim idejama, ali samo do stranica svojih zabeleški, a nikad do svog srca za koje godinama niko nije znao da li je ičemu poklonjeno osim literaturi - Andrić je za svoje savremenike ostao enigma koja nema odgonetku.

profimedia0817819071.jpg
Foto: Mondadori Portfolio / ddp USA / Profimedia

Iza blistave književne reputacije stajao je čovek izrazito povučen kada je reč o javnosti, medijima, pa čak i sopstvenoj biografiji, naročito kada su u pitanju ljubavni izboriAndrić nije voleo da govori o sebi, a njegovi književni stavovi mogli su se naslutiti jedino kroz pažljivo čitanje njegovih dela.

"Pisac ne treba da poseduje između publike i svog dela"

Za razliku od mnogih svojih savremenika, Andrić se retko upuštao u intervjue. Prema rečima profesora Milivoja Pavlovića, autora knjige "10 portreta, 10 razgovora", Andrić je izbegavao javne dijaloge jer je smatrao da pisac ne treba da posreduje između publike i svog dela. Umesto da demantuje bombastične naslove, Andrić ih je dočekivao sa smirenim humorom.

Ivo Andrić je do smrti ostao dosledan sebi Foto: Votava / brandstaetter images / Profimedia, Mondadori Portfolio / ddp USA / Profimedia

Kako je reagovao na opasku da je "najveći Hrvat"?

Andrićeva uzdržanost prema ličnim pitanjima najbolje je vidljiva u priči koju je zabeležio Miroslav Karaulac, istaknuti autor brojnih radova o Andrićevom životu i delu. Naime, uoči odlaska u Švedsku na dodelu Nobelove nagrade, jedna novinarka postavila mu je pitanje:
„Kako se sada oseća najveći Hrvat?“

Andrić je mirno, ali odlučno odgovorio:
„Gospođo, ja sam pre svega Beograđanin. Naš intervju je završen.“