Oskar i Elizabet Lion bili su prvi roditelji petorki koje su uspele da prežive porođaj. Dečaci su došli na svet u njihovom domu, beloj seoskoj kući sa tri sobe u Kentakiju. Svih pet beba rođeno je između 21 i 22 časa, u sredu uveče, 29. aprila 1896. godine, i svi su bili mrtvi do 14. maja 1896. godine.
Bebe su dobile imena Metju, Marko, Luka, Jovan i Pol, i sve su umrle u roku od dve nedelje od gladi. Nabavljena je dojilja, ali to i dalje nije bilo dovoljno. Hranjenje iz flašice je bilo izuzetno neodobravano u to vreme, a gospođa Lion je rekla da joj ne dozvoljavaju da to radi iako su prodavnice slale mleko u kuću i flašice. Nikada nije rekla ko su to bili „oni“ koji joj nisu dozvolili da hrani svoju decu iz flašice.
Na dan njihovog rošenja novine su pisale:
„Ovaj mali grad je bio pun uzbuđenja i velikog interesovanja još od rano ujutro kada je vest prvi put objavljena. Događaj je bio glavna tema razgovora na ulicama, poslovni ljudi su zanemarili svoje poslove, službenici i zaposleni su uglavnom zaboravljali posao i trgovinu da bi razgovarali o deci Lajonovih.“
Porođaj je zabeležen u izveštajima za Enquirer, prema statistici, kao jedan od najznačajnijih poznatih u istoriji sveta, i događaj koji je privukao više pažnje nego bilo šta što se ikada dogodilo u ovom delu zemlje.
Te noći, u domu gospođe Lion, majke, rođeno je pet dobro razvijenih dečaka koji su bili spremni da žive. Dr Metjuz, koji je vodio porođaj, navodi da ovaj slučaj zasenjuje sve ostale poznate u medicinskom svetu i da nema nikakvog razloga zašto bi bilo koji lekar sumnjao da će deca živeti. Živahna su koliko god bi bilo koje dete moglo biti u tom trenutku, a doktor je rekao da su svih pet beba bile u povoljnijem stanju za život od većine dece u njihovim godinama. Međutim sudbina je htela drugačije.
Gospođa Lion, srećna majka petorki, rođena je u Kentakiju i potekla je iy dobre porodice, imala je 39 godina i bila veoma sitne građe, prilično lepog izgleda i prijatnog stava. Gospodin Lion, otac prtorki imao je 46 godina i takođe je bio sitnog rasta. Doselio se nedavno u Kentaki gde je osnovao porodicu sa gospođom Lion. On je bio farmer i otac šestoro dece, pored petorji, koja su sva rođena od njegove sadašnje supruge. Najstarije od njegove dece imalo je 20 godina, a najmlađe 2 godine.
Pre četiri godine porodica Lion izgubila je jedno dete. Od rođenja petorki, u domu je prikupljena velika količina novca. Skoro svaka kompanija za bebeću hranu u zemlji poslala je telegram ocu dečaka navodeći da su spremni da u kratkom roku besplatno isporuče bilo koju količinu hrane koja se traži. Primljeni su telegrami svih vrsta sa zahtevom za informacije o njima. Propovednici iz raznih delova zemlje poslali su telegrame tražeći privilegiju da obavljaju krštenje i, zapravo, poruke svih vrsta pristizale su u stalno rastućem toku.
Prvo pitanje u zajednici ujutru i poslednje uveče bilo je „Kako se dečaci snalaze?“ Hiljade ljudi je posetilo dom beba, međutim malo njih je uspelo da vidi decu, a lekar je na kraju bio primoran da postavi oficire oko mesta kako bi sprečio gomilu da silom uđe u kuću. U susednim gradovima su se organizovale ekskurzije kako bi se videle petorke, a kao posledica cele te halabuke dođšlo se do ideje da se dečaci presele u grad i da se ne dozvoli nijednoj osobi osim medicinskih sestara da uđe u sobu dok ne postanu dovoljno stari da podnesu brigu posetilaca i dok njihova majka ne bude van opasnosti. Ali petorke zo nisu dočekale.
