Priče ovih 8 žena ostavule su u neverici ne samo Balkan, nego čitav svet! Gotovo niko nije mogao da poveruje da toliko zlo može stati u jednu osobu...
BABA ANJUKA
Anujka di Pištonja je jedna od najpoznatijih serijskih ubica bivše Jugoslavije i nalazi se na službenom popisu osam poznatih serijskih ubica na ovim područjima. Anujka je bila medicinska sestra koja je arsenom usmrtila preko dvadeset ljudi, uključujući sopstvene roditelje. Učinci arsena bili su joj poznati jer se u 18. veku on uglavnom koristio kao dezinfekcijsko sredstvo.
Pedeset godina se bavila vračanjem i svi su se čudili koliko tačno može da predvidi dan nečije smrti. Ipak, ona je zapravo mušterijama koje bi dolazile kod nje po savet davala vodu koja je trebala da reši sve njihove probleme, a u njoj se nalazio arsen. Pretpostavlja se kako je prvu žrtvu ubila 1878. godine kada je izjavila kako uz pomoć nečastivog rešava sve probleme.
Nakon što je otkriveno da ona stoji iza svih ubistava, 1929. Anujka je osuđena na 15 godina zatvora. Prema nepotvrđenim podacima Anujka je 1941. godine pobegla iz ženskog bloka požarevačkog zatvora, a nagađa se kako su je oslobodili nemački vojnici. Umrla je u 104. godini u svom rodnom selu.
ŠEFKA HODŽIĆ
U Jugoslaviji se nikada pre nije dogodilo ništa slično. Mediji su ovom slučaju posvećivali veliku pažnju, nema novine koja svakodnevno nije pisala o „najmonstruoznijem zločinu svih vremena”. O Šefki se pričalo i prepričavalo, nazivana je „Žena monstrum” i „Panter iz Kamenjače”.
Prema opšteprihvaćenoj verziji, Šefka je 7. oktobra 1969, nedaleko od Jusića, na potoku Kamenjača, sačekala svoju drugaricu Aliju Hasanović, koja se vraćala iz susednog sela Anđelići, ubila je sa tri hica iz pištolja, rasekla joj nožem stomak i izvadila dete. Alijino telo je sakrila na nekoj njivi pod plastom sena.
Dete je odnela kući, ali nije preživelo. Kad je otkriven Alijin leš, policija nije znala kuda da krene. Na pravi trag je ukazao lekar patolog Milan Vušić koji je postavio tezu da je zločin izvršila nerotkinja željna deteta: „Dete je iz majčine utrobe mogao da otme samo neko ko ga je premnogo želeo, a nije mogao da ga ima. Treba tražiti ženu koja ima dete, a nije ga rodila.”
Tako usmerena, policije je proverila sve žene iz tog kraja koje su se tog dana porodile i otkrila da je Šefka već prijavila i rođenje i smrt ćerkice. Ginekološkim pregledom je, međutim, ustanovljeno da Šefka ni tada, ni ikada pre nije rodila dete, niti je bila trudna.
Tada je Šefka priznala sve, osim da je ubila Aliju. Čak i kad su u njenoj kući nađeni dukati i prstenje pokojnice i krvav nož.
Pred Okružnim sudom u Tuzli je u usijanoj atmosferi, jer su mnogi tražili Šefkinu glavu, održan proces Šefki i Avdiji Hodžiću, koji je optužen kao saučesnik. Šefikin prvi branilac bio je čuveni beogradski advokat Toma Fila, koji je na kraju napustio njen slučaj usled sukoba interesa, ali je bio advokat njenog saučesnika Avdije Hodžića, a njegov otac Filota Fila bio je Šefikin branilac.
Presude su izrečene 25. maja 1970. godine: Šefka je osuđena na smrt streljanjem, a Avdija na pet godina zatvora. Izdejstvovana je obnova procesa i te iste godine, 18. septembra, izrečena joj je nova presuda – smrtna kazna je zamenjena sa 20 godina zatvora.
VIŠNJA PAVLOVIĆ
Nakon stradanja pastorka u saobraćaju, Crnogorka Višnja Pavlović platila 500.000 dinara Dušanu Bajčeti da izmasakrira jedanaestogodišnjeg dečaka i na taj način da ostvari “krvnu osvetu”.
Dečak Bruno Čalić je ubijen sa devet uboda nožem. Višnja Pavlović uhapšena je u Pljevljima 42 sata nakon ubistva, a Bajčeta u jednoj kafani u Nikšiću. Treći saučesnik, Višnjin muž i otac deteta stradalog u saobraćaju Rajko Pavlović, osuđen je na 20 godina zatvora.
Četrnaest meseci nakon ubistva, avgusta 1973. streljani su Višnja i Dušan, negde kod Sarajeva.
PROKLETA JERINA
Jerina Branković (rođena Irina Kantakuzin), "prokleta Jerina", druga žena despota Đurđa Brankovića ostala je po zlu upamćena u našoj istoriji. Iako lepa i obrazovana, nije bila omiljena među narodom zbog velikih političkih ambicija, spletki, egzekucija protivnika, nepotizma, ali i stranog porekla. Interesantno je to da su Srbi bili prilično nepoverljivi prema strankinjama, iako je čak deset supruga vladara bilo poreklom iz Grčke, baš kao i Jerina Branković.
Jerina je imala je veliki uticaj na muža koji joj je i dopuštao političku inicijativu. Narod je nije voleo zbog političkih ambiciija, stranog porekla i nepotizma. Smatrajući da je mukotrpna izgradnja Smedereva njen hir, dobila je nadimak "prokleta Jerina".
Ipak, u poslednje vreme se počelo pričati i o pozitivnoj strani njene ličnosti, kao i o tome da je nadimak "prokleta" nepravedno dobila. Bilo kako bilo, smatra se da je narod bio neosetljiv na njene nesreće: smrt sina Todora, udaju ćerke Mare za sultana Murata II i oslepljivanje sinova Stefana i Grgura. Despotica Jerina u muci je provela poslednje godine svog života. Možda je bila i zlostavljana, a postoji sumnja da je na kraju i otrovana.
JASMINA CVETKOVIĆ
Jasmina Cvetković, koju su mediji prozvali "Crna Jasmina", šest godina je provela u zatvoru zbog ubistva Aleksandra Paunovića (22), zvanog Mali Paun, a onda je u oktobru 2014. uhapšena zbog novog ubistva.
Ovog puta žrtva je bio Milan Tomović (38), a zločin se dogodio u stanu u naselju Miljakovac.
Paunović, prva njena žrtva, postao je svojevremeno poznat jer je kao petnaestogodišnjak ubio Dejana Marjanovića Šabana, jednog od šefova kriminala i trgovine drogom na Zvezdari.
Zbog toga je kao maloletnik proveo dve i po godine u Vaspitno-popravnom domu u Kruševcu, a ovo ubistvo je ovekovečeno i u filmu "Vidimo se u čitulji".
TEODORA VIKTOROVIĆ
Teodora Viktorović je majku Ljiljanu (61) i babu Ivanku (90) dok su spavale satarom iskasapila na smrt. Ovaj krvavi pir dogodio se u porodičnom stanu na Vračaru pre 3 godine.
Teodora je bila pod dejstvom alkohola i droge. Nedavno je osuđena na 30 godina zatvora za ovaj zločin.
Tokom odbrane, navela je da je godinama trpela psihičko i fizičko nasilje u porodici. Batine, uvrede i ponižavanje, te da joj je, kako kaže, "pao mrak na oči".
Preminula je u novembru prošle godine.
OLIVERA KRSMANIĆ
Olivera Krsmanić je 2006. godine ubila taksistu Nezira Šišića.
Učinila je to hicem iz pištolja, pod dejstvom droge spid.
Bila je prva žena u Srbiji osuđena na 40 godina zatvora, ali joj je kasnije ta kazna smanjena.
Zločin je, kako je tada izjavila, počinila da bi "ispoštovala" svog dečka Slobodana Jordanova koji je te noći bio sa njom.
DUŠANKA PETROVIĆ
Dušanka Petrović je bila zaposlena u Privrednom sudu u Beogradu kao stručni saradnik. Kada bi sudije odlazile na pauzu, ona bi im uzimala ključeve iz tašne koje je posle duplirala, a zatim ulazila u njihove stanove i kuće i potkradala ih. Zbog toga je i odgovarala, i bila u zatvoru, ali sve to nije smetalo pilotu Selimiru Trpkoviću da se u nju zaljubi i da je oženi, i pored protivljenja svoje dvoje dece iz prvog braka. Pre nego će počiniti zločin, nagovorila je Selimira da otkupi svoj veliki stan na Novom Beogradu i da ga potom prepiše na njenu ćerku iz prvog braka, što je on i učinio.
A onda je došao i kobni dan za Tripkovića, koji je redovno džogirao na Savskom keju. Dušanka ga je tog predvečerja pratila, a kad je stigao do kraja keja, upucala ga je u potiljak, a onda iz sveg glasa zakukala: ”Upomoć, napali su nas". U ženskom zatvoru u Požarevcu Dušanka se zbližila sa cimerkom Ljubicom Kolovrat, sa kojom se, jednog slobodnog vikenda, išetala iz kazamata i više se nije vratila. A onda je, marta 2006. godine, regionom odjeknula vest da je Dušanka Petrović u Sarajevu organizovala ubistvo svog brata Aleksandra, da bi se dokopala majčinog stana koji on nije hteo da proda.