Postoje ljudi koji nisu čuli za Vilijama Blejka (1757–1827), i oni koji u njega i danas veruju kao u mesiju. Postoje oni za koje je on samo lik kojeg glumi Džoni Dep u filmu "Dead Man" Džima Džarmuša, i oni koji znaju da je inspirisao Hakslija da govori o vratima percepcije i bio omiljeni pesnik Džima Morisona koga su ta ista vrata inspirisala da svoju grupu nazove upravo The Doors.
Neki se njime i danas bave na katedrama za književnost. Blejk za života nije uživao ni mali delić slave koju je stekao u 20. veku. Bio je u senci drugih romantičarskih veličina, superstarova 18. i 19. veka kao što je bio lord Bajron.
Previše drugačiji i zatvoren u svoj pesnički jezik čekao je predugo da bi ga otkrili i počeli da razumeju neki drugi pesnici i mislioci.
Imao je Vilijam Blejk jedan posve drugačiji odnos prema saznanju i on se bazirao na viziji. Nisu mu bile potrebne psihodelične droge koje su Haksli i Morison koristili da bi osetili i sami proživeli nešto nalik nadahnuću koje je njega vodilo ka životnoj istini i spoznaji.
Naime, Vilijam Blejk je čitavog života tvrdio da komunicira sa anđelima i da samo prenosi njihove poruke. Prvi put je već sa četiri godine obavestio roditelje da su mu se anđeli javili i navodno su nastavili da mu se javljaju tokom čitavog života.
Takav odnos prema istini obeležio je i pesničku i slikarsku poetiku Vilijama Blejka. Sa druge strane, poruke anđela nisu bile sasvim usklađene sa biblijskim porukama. Otuda i njegova poezija i njegove misli imaju jednu sasvim novu snagu i sposobnost da nas otgrnu od proširenih oblika mišljenja i prikažu nam jednu svežu, vitalnu, drugačiju sliku života i gledanja na stvari.
Reči jednog od najvećih književnika, mislilaca i mističara, kojima je opisao samu srž života, nisu one koje će svi shvatiti "na prvu loptu", ali to ih ne čini ništa manje vrednim. Naprotiv!