Holivudska glumica Viktorija Rouel godinama je gradila uspešnu karijeru i stekla veliku popularnost zahvaljujući ulozi u čuvenoj američkoj seriji „Mladi i nemirni“. Međutim, iza njenog osmeha, uspeha i života pred kamerama krije se priča koja počinje mnogo pre nego što je prvi put stala pred televizijske kamere. Njeno detinjstvo obeležili su napuštanje, odrastanje u sirotištu i hraniteljskim porodicama, ali i susreti sa ljudima koji su joj pružili ljubav onda kada joj je bila najpotrebnija.

Biološka majka ostavila ju je neposredno nakon rođenja, zbog čega je kao beba smeštena u sirotište koje su vodile časne sestre. Prve godine života provela je bez roditelja, a potom je menjala hraniteljske porodice. Biološku majku Doroti upoznala je tek kada je imala šest godina. Taj susret bio je neobičan i zastrašujući za devojčicu koja do tada nije imala priliku da upozna ženu koja ju je rodila.

profimedia-0438187392.jpg
Foto: Michael Germana / Everett / Profimedia

Danas, sa 67 godina, Viktorija o svojoj prošlosti govori otvoreno, ali bez gorčine. Ne pokušava da opravda sve što se dogodilo, već nastoji da razume okolnosti u kojima je njena majka živela i odluke koje je donela. Istovremeno, veliki deo svog života posvetila je podizanju svesti o značaju hraniteljstva i pružanju podrške deci koja odrastaju bez bioloških roditelja.

Od devojčice koja je čekala da pronađe svoje mesto u svetu, Viktorija je izrasla u balerinu, manekenku i glumicu čije ime je postalo poznato širom Amerike. Ipak, njena životna priča pokazuje da put do uspeha ponekad počinje u okolnostima koje bi mnoge obeshrabrile.

Majka ju je ostavila odmah nakon rođenja, a prve godine provela je uz časne sestre

Viktorija Lin Rouel rođena je 10. maja 1959. godine u Portlandu, u američkoj saveznoj državi Mejn. Njena biološka majka Doroti bila je belkinja, dok je Viktorija bila dete mešovitog rasnog porekla. U vremenu u kojem je rođena, takve okolnosti predstavljale su dodatnu prepreku za pronalaženje porodice koja bi je prihvatila.

profimedia-1087980485.jpg
Foto: Lawrence Cooper / Sipa USA / Profimedia

 Glumica je u svojim sećanjima govorila o tome kako je neposredno nakon rođenja odvojena od majke i smeštena u ustanovu koju su vodile časne sestre.

„Nakon što sam se rodila, odmah iz bolnice, smeštena sam u sirotište kojim upravljaju časne sestre“, ispričala je jednom prilikom.

Nadležne službe pokušavale su da pronađu crnačku porodicu koja bi preuzela brigu o njoj, ali u Mejnu tada nije bilo mnogo takvih porodica. Iako zakon nije izričito zabranjivao da dete bude smešteno u porodicu drugačijeg rasnog porekla, praksa je često bila takva da su nadležne agencije nastojale da decu povezuju sa porodicama sličnog porekla.

Tako je Viktorija ostala u sirotištu, a njena sudbina promenila se zahvaljujući dvema ženama iz lokalne zajednice. One su bile prijateljice i komšinice koje nisu želele da devojčica nastavi da odrasta bez doma i porodice. Odlučile su da preduzmu nešto i pokušaju da joj obezbede drugačije detinjstvo.

„Otišle su tamo i rekle: 'Dajte nam dete.' I časne sestre su popustile. To je bilo nešto izvanredno“, prisetila se Viktorija.

Te dve žene brinule su o njoj tokom prvih godina života i pružile joj pažnju i sigurnost koje su joj bile potrebne. Kada je napunila tri godine, službe za zaštitu dece pronašle su trajnije rešenje i smestile je u crnačku hraniteljsku porodicu.

Iako je tokom detinjstva promenila nekoliko domova, Viktorija nije zaboravila ljude koji su joj pružili priliku da odrasta u porodičnom okruženju. Naprotiv, i mnogo decenija kasnije govorila je o značaju tih odnosa i ostala u kontaktu sa pojedinim porodicama koje su bile deo njenog odrastanja.

profimedia-1087980485.jpg
Foto: Priscilla Grant / Everett / Profimedia

Biološku majku upoznala je tek kada je imala šest godina

Jedan od najvažnijih trenutaka u Viktorijinom detinjstvu dogodio se kada je prvi put upoznala biološku majku. Do tada je o njoj znala veoma malo, a susret sa ženom koja ju je rodila bio je iskustvo za koje nijedno dete ne može u potpunosti da se pripremi.

Viktorija nikada nije krila da joj je taj trenutak bio neprijatan i zbunjujući. Imala je samo šest godina i pred sobom je odjednom imala osobu sa kojom je bila biološki povezana, ali koju nije poznavala.

„Bilo je veoma čudno, neobično, zastrašujuće. Nisam mogla da vidim svoje lice u njenom“, ispričala je glumica prisećajući se prvog susreta.

U sećanju joj je ostala elegantna žena sa kosom skupljenom u francusku punđu. Doroti je u međuvremenu dobila još dece, a Viktorija je tek kasnije, kada je odrasla, počela dublje da razume okolnosti u kojima je njena majka živela.

Kada su je pitali da li je ikada osuđivala Doroti zbog toga što ju je ostavila, glumica je odgovorila da smatra da njena majka nije imala mnogo mogućnosti.

„Nije imala izbora“, rekla je Viktorija.

Objasnila je da je njena majka živela u vremenu u kojem su deca mešovitog rasnog porekla često nailazila na neprihvatanje, a žene koje su se nalazile u teškim životnim okolnostima nisu uvek imale podršku i mogućnost da samostalno odlučuju o budućnosti svoje dece.

Vremenom je počela da posmatra svoju prošlost iz drugačije perspektive. Umesto da se usredsredi samo na bol zbog napuštanja, pokušala je da razume i život svoje majke.

„Imala je veoma težak život. Prošla je kroz mnogo toga“, rekla je.

To ne znači da je detinjstvo bez biološke porodice bilo jednostavno niti da su sva pitanja iz prošlosti nestala. Ipak, Viktorija je pokazala da čovek s godinama može drugačije da sagleda događaje koji su ga obeležili i da razume da iza nečijih odluka ponekad stoje okolnosti koje dete nije moglo da shvati.

Balet joj je otvorio vrata drugačijeg života

Mnogo pre nego što je postala poznata glumica, Viktorija je pronašla nešto što joj je pomoglo da izgradi samopouzdanje i pronađe sopstveni put. Bila je to ljubav prema plesu, a posebno prema baletu.

Jedna od hraniteljskih porodica u kojima je odrastala primetila je njen talenat i interesovanje za umetnost. Umesto da joj to bude samo prolazna dečja zanimacija, balet je postao važan deo njenog života. Ples joj je pružio disciplinu, osećaj pripadnosti i cilj kojem je mogla da teži.

Viktorija je bila veoma posvećena učenju, a njen talenat prepoznat je i kroz stipendije za školovanje u prestižnim baletskim ustanovama. Među njima su bile Škola američkog baleta i Američko baletsko pozorište.

Vremenom je postala profesionalna plesačica, a bavila se i podučavanjem baleta. Iako je pred njom bila mogućnost da nastavi karijeru u svetu klasičnog plesa, život joj je otvorio još jedna vrata – prvo u manekenstvu, a zatim i u glumi.

Krajem sedamdesetih godina počela je da radi kao manekenka, dok je tokom osamdesetih sve više ulazila u svet televizije i filma. Njena upornost i umetničko obrazovanje pomogli su joj da se snađe u industriji zabave, koja nije bila nimalo jednostavna za mladu ženu koja je detinjstvo provela menjajući domove.

Filmski debi ostvarila je 1987. godine u komediji „Leonard 6. deo“. Ipak, pravi proboj dogodio se nekoliko godina kasnije, kada je dobila priliku da zaigra u jednoj od najpoznatijih američkih televizijskih sapunica.

profimedia-1087980485.jpg
Foto: Priscilla Grant / Everett / Profimedia

Uloga u seriji „Mladi i nemirni“ donela joj je svetsku popularnost

Godine 1990. Viktorija Rouel pridružila se glumačkoj ekipi serije „Mladi i nemirni“, u kojoj je tumačila Drusilu Barber. Upravo ta uloga obeležila je veliki deo njene karijere i učinila je prepoznatljivom među televizijskom publikom.

Serija je godinama bila jedna od najgledanijih američkih dnevnih drama, a Viktorija je uspela da izgradi upečatljiv lik koji je imao značajnu ulogu u brojnim zapletima. Drusila je bila sestra Olivije Barber, a njen odnos sa Nilom Vintersem, kojeg je igrao Kristofer Sent Džon, postao je jedan od zapaženijih delova priče.

Glumica je u seriji igrala sa prekidima sve do 2007. godine. Za svoj rad dobila je tri nominacije za nagradu „Emi“ u kategoriji dnevnih televizijskih programa, kao i nekoliko priznanja NAACP Image.

U isto vreme gradila je karijeru i na drugim televizijskim projektima. Od 1993. do 2001. godine igrala je doktorku Amandu Bentli u seriji „Dijagnoza: Ubistvo“, u kojoj je glavnu ulogu imao Dik Van Dajk. Tako je godinama bila deo dve popularne televizijske produkcije, što je zahtevalo mnogo rada, discipline i posvećenosti.

Pored televizije, pojavljivala se i na velikom platnu. Godine 1992. glumila je uz Edija Marfija u komediji „Uvaženi gospodin“, a dve godine kasnije našla se u filmu „Glupan i tupan“, u kojem su igrali Džim Keri i Džef Denijels. Pojavila se i u filmu „Barb Vajer“, sa Pamelom Anderson.

Iako je tokom godina ostvarila brojne uloge, Drusila Barber ostala je lik po kojem je publika najviše pamti. Međutim, njen odlazak iz serije nije prošao bez kontroverzi i kasnije je prerastao u dugotrajan spor sa produkcijskim kućama.

profimedia-0438187392.jpg
Foto: SBM / PictureLux / Profimedia

Napustila seriju, a potom tužila produkciju zbog diskriminacije

Viktorija Rouel napustila je „Mlade i nemirne“ 2007. godine, ali njena priča sa ovom produkcijom time nije bila završena. U godinama koje su usledile više puta je pokušavala da se vrati ulozi Drusile, ali do toga nije došlo.

Glumica je smatrala da je razlog za takav odnos prema njoj povezan sa njenim javnim zalaganjem za veću zastupljenost glumaca različitog rasnog porekla u televizijskoj industriji. Posebno je ukazivala na nedostatak raznolikosti ne samo među glumcima već i među ljudima koji rade iza kamera i donose važne odluke.

U februaru 2015. godine podnela je tužbu protiv televizijske mreže CBS, kompanije „Soni pikčers televizija“ i drugih firmi povezanih sa produkcijom serije „Mladi i nemirni“. Tvrdila je da je bila izložena rasnoj diskriminaciji i da su njeni pokušaji da se vrati u seriju bili osujećeni zbog stavova koje je javno iznosila.

Sa druge strane, CBS je odbacio njene optužbe, navodeći da je glumica svojevoljno napustila seriju i da su njene tvrdnje neosnovane.

Spor je okončan nagodbom 2017. godine, ali Viktorija se nije vratila ulozi koja joj je donela najveću televizijsku popularnost. Ipak, nastavila je da govori o problemima sa kojima se suočavaju žene i pripadnici različitih rasnih zajednica u američkoj industriji zabave.

profimedia-0438187392.jpg
Foto: Kay Blake / Zuma Press / Profimedia

Majka je dvoje dece, a privatni život obeležile su joj dve ljubavi i razvodi

Iako je veliki deo života provela pred kamerama, Viktorija Rouel trudila se da privatnost svoje porodice sačuva od prevelike pažnje javnosti. Ipak, poznato je da je majka dvoje dece, ćerke Maje i sina Džaspera.

Godine 1989. udala se za Toma Fehija, sa kojim je dobila ćerku Maju. Njihov brak nije dugo potrajao, pa su se razveli već naredne godine.

Kasnije je bila u vezi sa poznatim džez muzičarem Vintonom Marsalisom. Iz te veze dobila je sina Džaspera, koji je postao drugi važan deo njenog porodičnog života.

Godine 2009. ponovo je stala pred oltar i udala se za umetnika Radklifa Bejlija. Međutim, ni taj brak nije opstao. Bejli je 2014. godine podneo zahtev za razvod, čime je okončana još jedna važna životna etapa glumice.

Tokom godina Viktorija se nije ograničila samo na glumu. Bavila se produkcijom, režijom, pisanjem scenarija i književnim radom, nastojeći da svoje iskustvo i kreativnost iskoristi i u drugim oblastima. Pojavljivala se i u seriji „Bogati i nemilosrdni“, satiri koja se bavi dešavanjima iza kulisa američke industrije televizijskih sapunica.

Teško detinjstvo pretvorila je u razlog da pomaže drugoj deci

Možda je najznačajniji deo Viktorijine životne priče upravo činjenica da iskustva iz detinjstva nisu ostala samo bolna uspomena, već su uticala i na ono čemu će posvetiti veliki deo svog života.

Zbog odrastanja u sirotištu i hraniteljskim porodicama, dobro zna koliko je deci bez stabilnog porodičnog okruženja potrebna podrška. Zato se godinama angažovala na podizanju svesti o hraniteljstvu u Sjedinjenim Američkim Državama i ukazivala na probleme sa kojima se suočavaju deca koja odrastaju bez bioloških roditelja.

Njeno zalaganje nije se odnosilo samo na obezbeđivanje krova nad glavom, već i na važnost ljubavi, obrazovanja, sigurnosti i osećaja pripadnosti. Upravo su to stvari koje su njoj tokom odrastanja pružale žene i porodice koje su odlučile da joj pomognu.

Viktorija Rouel tako je od devojčice koja je prve dane života provela u sirotištu postala uspešna glumica, majka i žena koja svoje iskustvo koristi kako bi pomogla drugima.

Njena priča ostaje podsetnik da porodične okolnosti u kojima neko odrasta ne moraju zauvek da odrede njegovu budućnost. Iako nije imala jednostavan početak života, Viktorija je uspela da izgradi karijeru, pronađe sopstveni put i pretvori deo svoje lične borbe u razlog da se zauzme za decu koja se nalaze u sličnim okolnostima.

03:07
Dragan Kojić Keba: Veljko ispravno razmišlja Izvor: Kurir/S.Z.