LUK BLEK (30) JE RADIO KAO KONOBAR DA BI PREŽIVEO U LONDONU: Engleski jezik naučio je kao maternji, na zanimljiv način

Promenio je svoje prezime u Blek kako bi izrazio protest protiv "smrti domaće muzike". Zanimljivi tridesetogodišnjak sada je u centru pažnje, nadamo se njegovom uspehu na Evroviziji

Vip priča
15:23h Autor: ,
LUK BLEK (30) JE RADIO KAO KONOBAR DA BI PREŽIVEO U LONDONU: Engleski jezik naučio je kao maternji, na zanimljiv način
Luk Blek, Foto: Kurir / Zorana Jevtić

Luka Ivanović, alijas Luk Blek, predstavnik je Srbije na Evroviziji u Liverpulu. Mladi umetnik, koji poslednjih godina živi i radi u Londonu, poreklom je iz Čačka, a na putu do pobede na nacionalnom izboru najviše mu je značila podrška roditelja i njegovog rodnog grada. Priseća se svog odrastanja, odluke da nastavi život van Srbije i otkriva kako je pronašao svoj jedinstveni muzički stil.

*Koliko je pobeda na Pesmi za Evroviziju vaša odskočna daska?

- Mene je ta pobeda definitivno razbudila. Četiri godine nisam nastupao. Treba biti strpljiv kad je muzika u pitanju, a ja to nisam bio. U novembru prošle godine hteo sam da odustanem i da se povučem iz tog sveta. Ipak, prijavio sam se za Evroviziju, čisto da uradim taj poslednji korak pre nego što odustanem. Shvatio sam da je vredelo što sam 10 godina radio i stvarao svoju muziku.

*Rođeni ste u Čačku, gradu koji dugo ima alternativnu muzičku scenu. Kakvi ste bili kao mladić, koliko ste se razlikovali od svoje generacije?

- Po tome što sam bio loš u sportu. Više sam bio kućni tip, sedeo sam kod kuće i igrao video-igre. Ne bih se složio da je Čačak u moje vreme bio grad alternativne muzike, ali je to bio u prošlosti. Najviše sam izlazio u moto-klub "Mančula", za koji nisam više siguran ni da postoji. U njemu se puštala hevi metal i glem rok muzika. Bio sam tamo redovan gost i družio se s bajkerima.

Luk Blek
foto: Kurir / Nemanja Nikolić

*Vozite li motor?

- Ne, voleo bih da naučim i da imam svoju mašinu. Nisam neki fanatik određenih marki. Ne bih se bunio da imam neki "harli"...

*Jeste li u tinejdžerskim danima znali da ćete se baviti muzikom, s obzirom na to da ste u Beogradu upisali studije engleskog jezika?

- Da. Pokušavao sam da odustanem, ali me je neka sila vukla da ostanem u toj priči. Mislim da je prekretnica bila kad sam napisao svoju prvu melodiju na klaviru. Plakao sam. To je bio trenutak kad sam se očistio i shvatio da kroz muziku mogu da komuniciram sa samim sobom, ali i sa celim svetom. Čini mi se da sam tada imao samo 13 godina.

*Kako ste naučili tako dobro engleski jezik?

- Moji roditelji su me zapostavili. Naravno, šalim se. Samo su mnogo radili, a ja sam bio sam kod kuće, gledao crtane filmove i igrao "Laru Kroft". Ne krivim roditelje. Kad si mali, sve upijaš, pa sam tako i ja naučio engleski. Nisam išao u školu, nego sam paralelno upijao oba jezika.

*Koje jezike još govorite?

- Malo znam italijanski. Trudim se da naučim francuski i najbolje ga govorim posle engleskog, ali nemojte ništa da me pitate na francuskom!

Luk Blek
foto: Kurir / Zorana Jevtić

*Kako ste odlučili da odete u London, šta ste tamo učili i koliko vam je značilo?

- Otišao sam na studije. Odlazak u London je bio moj san još sa 19 godina, ali to tada nisam mogao da platim. Onda sam dobio neku vrstu stipendije. Završio sam tokom korone i master studije. Izdržavao sam se tako što sam radio u jednom restoranu, ali samo 20 sati nedeljno. Radio sam prvo kao konobar, pa sam popravljao lift, a na kraju sam obučavao i nove radnike.

*Jeste li zaposleni u Londonu?

- Sada radim kao grafički dizajner, ali moj fakultet nema puno veze s tim.

*Kako su vaši roditelji reagovali na vaš muzički rad? Da li su i oni deo muzičkog sveta?

- Uvek sam imao njihovu podršku. Otac je elektroinženjer, a majka farmaceut. Niko nije iz muzičke priče. Tata je samo devedesetih bio di-džej. Ostao je muzički fanatik. Imao je sjajnu muzičku opremu i kupovao je ploče iz Trsta.

Luk Blek
foto: Kurir / Nemanja Nikolić

*Šta vam je najdraže iz te kolekcije?

- Dejvid Bouvi i Brus Springstin.

*Dva puta ste učestvovali na našem izboru za Pesmu Evrovizije, 2016. i ove godine, kada ste pobedili. Šta po vama razlikuje ondašnju pesmu "Demoni" od pobedničke "Samo mi se spava"?

- Imao sam te 2016. samo sastanak s ljudima sa RTS. Predstavio sam dve svoje pesme. Saradnja je uspela, ali nisam ni ja bio spreman za Evroviziju. Sanja Vučić je bila spremna i otišla je s pesmom "Iza osmeha". Sećam se da sam im govorio: "Zašto ja da idem kad Sanja ubija kako peva?!" Drago mi je što je ona otišla tada na Evroviziju. Šalim se i govorim kako je ona mene pobedila, ali nije bilo nikakvog takmičenja. Zajedno smo radili. Sanju mnogo volim i pričali smo mnogo tada o muzici.

*"Samo mi se spava" govori o jednom simptomu depresije, o osećanju samoće generalno. Da li ste vi depresivni ili samo emotivni?

- Moja pesma govori o nekom nevinom spavanju kad se suočimo s nekim problemima. Sada je dobila i neku drugu poruku, a to je da želim da probudim svoj razum i savest i da možda budem deo promene koja treba da se desi globalno.

*Šta je važno za Evroviziju: pesma, dobar vokal ili poruka?

- Mislim da nemam ništa od toga, ali imam sve. Nije ništa sto posto. Za sebe zato i govorim da sam više umetnik nego muzičar. Bitna je atmosfera koja se napravi. Ponosan sam kakvu sam atmosferu napravio u pesmi. Mislim da je to moj adut.

*Čačak je nacionalna prestonica kulture. Da li ćete pevati u svom gradu?

- Neću stići, a voleo bih. Dogovarao sam se o tom nastupu pre nego što sam pobedio na PZE, jer sam mislio da nemam šanse da odem na Evroviziju. Sada sam u mašini i ne mogu da stignem da se bavim i organizacijom tog koncerta. Ne volim ništa da radim s pola mozga.

*Koliko je važna pesma, a koliko sve drugo - šetnja plastičnog jastoga na beogradskim ulicama, na primer?

- Vodiću ga i u Liverpul. Nisam video da je neko šetao jastoga, ali mi je inspiracija bio Salvador Dali, koji je šetao pravog mravojeda. To mi je bilo toliko genijalno da sam hteo da rekreiram taj momenat. Nisam znao da će to ljudima biti toliko zanimljivo. Radio sam neke slične stvari, pa bi ljudi govorili da sam prepotentan. Možda ću raditi nešto slično i u budućnosti. Kad me ljudi vide na ulicama Beograda, misle da je to pravi jastog, ali je od gume i užasan je. Platio sam ga pet funti na Amazonu. Nije mi bila namera da od toga pravim marketing.

Bonus video:

(Autori: Ljubomir Radanov i Ljilja Jorgovanović)

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs