"Sve je to samo igra", bio je čuveni moto našeg legendarnog košarkaša Zorana Moke Slavnića. Život mu je priredio filmske obrte, ali uspeo je do danas, zahvaljujući najviše svom sportskom duhu, da održi osmeh na licu. Obeležio je zlatnu eru naše košarke, a bio je vrlo neobičan igrač - uvek najniži na terenu sa posebnim stilom igre. Zbog svog energičnog nastupa, jer je svoe najbolje nastupe imao upravo na utkamicama kada se odlučivalo o trofejima, Šanci su ga svojevremno prozvali "eskcentrični genije". I baš u tom stilu je nastavio da živi i kada se oprostio od karijere profesionalnog sportiste.
- Mnogi sportovi su mi išli sjajno, ali ja sam se odlučio za košarku, jer mi je bilo najteže u njoj da uspem zbog visine. Hteo sam svima da dokažem da ja to mogu - rekao je čuveni Moka.
Zoran Slavnić je igrao na poziciji plejmejkera. Sa reprezentacijom je postigao nezapamčeni uspeh, te je osvojio sve titule. Čuveni Moka se posle igračke karijere posvetio trenerskom poslu, a osta će upamćen i kao prvi selektor nacionalnog tima. Uvršten je u Fibin spisak od pedeset najboljih igrača 1991. i u Fibinu Kuću slavnih 2013.
Pored sopstvenog ogromnog uspeha, imao je i presudan uticaj na karijere Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađe, Aleksandra Đorđevića, Miloša Teodosića i mnoge druge.
Zanimljiv ljubavni život
Iako je na terenu postizao rezultate zbog kojih mu se divio ceo svet, čini se kao da ih je zasenio Mokin buran život, posebno ljubavni.
Kažu da je proslavljeni košarkaš bio pravi zavodnik.
- Kroz sport mnogo brže sazrevaš i znaš šta hoćeš. Zato me nije bilo sramota da priđem bilo kojoj devojci! Bio sam vrlo zaljubljive prirode, a prvi intimni odnos sam imao sa 17 godina, i to sa starijom devojkom. Moj prijatelj i saigrač Dragan Kapičić dobijao je po 50-100 pisama dnevno od devojaka. U njima su mu slale svoje fotografije! Davao mi je da ih čitam. Gledao sam slike i birao one koje mi se sviđaju, pa im, praveći se da sam Dragan, zakazivao sastanke. Kad bi me videle, zbunile bi se. Nekima curama nije smetalo što bih se ja pojavio umesto Kapičića. Dešavalo mi se i da, dok igram utakmicu, primetim neku devojku u publici, pa joj kažem da me sačeka dok završim.
Prvu suprugu Slavicu upoznao je na utakmici
- Bio sam u vezi s njenom drugaricom. Došle su zajedno da gledaju košarku, a ja sam u sebi rekao: "Jao, nije trebalo da dovedeš ovu." Smuvao sam je i bili smo zajedno 19 godina.
Najveću sreću doživeo je kada mu je rodila sina Zvezdana, njegovo jedino dete.
- Oduvek sam želeo sina! Dobio sam ga dok sam bio na Olimpijskim igrama. Voleo sam Crvenu zvezdu i zato sam mu dao ime Zvezdan. Da sam imao ćerku, zvala bi se Zvezdana! Kada su mi javili da se rodio, popio sam dve litre ruskog šampanjca. Glava mi je bila teška kao cement, jer nikad pre toga nisam pio. Zvezdan me je obožavao, vodio sam ga svuda sa mnom. Raznih tu ima anegdota! Sećam se, kad je imao tri godine, bili smo na moru u Splitu i učio sam ga da pliva. Stavio sam mu šlauf i bacio ga sa obale u vodu. Propao je kroz šlauf i navukao strah od vode, ali i mene. Bežao je kao lud! Pošto sam igrao košarku u inostranstvu, prvi razred je završio u Italiji, a šesti u Španiji. Zato perfektno zna sve jezike! Bio je najbolji đak u razredu i nikad nisam imao problema s njim dok je bio mali.
Za to što mu se sin okrenuo ulici i kriminalu, isključivo krivi sebe!
- Kad je imao 14 godina, razveo sam se, a on je ostao da živi s majkom. To mi je najveća greška u životu! Znao sam da neće moći da izađe na kraj s njim. Kajem se što ga nisam uzeo kod sebe, jer sam bio svestan da nisam napravio naučnika, već mangupa, koji mora da se izvede na pravi put. Trudio sam se nekako da ga ukrotim. Upisao sam ga u Petu gimnaziju i svaki dan vozio u školu, a zatim i posle škole kući. Ustajao sam rano zbog njega, pravio mu sendviče, plaćao privatne časove... Izdržao je taj tempo nekoliko meseci, a onda mi je rekao da neće više da ide u školu jer ga ne zanima.
Prva supruga Moke Slavnića po razvodu dobila je stan, lokal i pola novca sa bankovnog računa sportiste, na kom je bilo sve što je on tokom uspešne karijere stekao. Dve i po decenije bivši ljubavnici nisu se ni videli ni čuli, a navodno čak ni sudbina sina ih nije ujedinila.
Prvi put su stupili u kontakt nakon 30 godina, kada je njihov sin Zvezdan ušao u rijaliti.
- Čuli smo se, četiri puta. Trideset godina se nismo čuli, ali je sada u pitanju sin. Naravno, ona je mene nazvala i rekla: “Molim te, nemoj da mi spuštaš slušalicu.” Zbog njega kontaktiramo, mi smo svoju misiju završili. Pogađaju je dešavanja, ona je otišla u k**** zbog njega jer je bila svedok - otkrila je bivša košarkaška legenda za "SupeR TV" i dodaje:
- Nisam degenerik, ona zove zbog sina, a ne iz emotivnih razloga prema meni. Ne znam koji je bio tačno prelomni trenutak u "Zadruzi", ali verovatno celokupna situacija sa Zvezdanom i satanizovanje njega.
Drugi brak sa prelepom Jelenom
Čuveni plejmejker tvrdi da ne žali što nema više dece!
- Na sreću, moja druga žena Jelena nije insistirala na deci. Ni ja ih nisam želeo, jer sam se plašio da opet ne napravim kriminalca - priča stariji Slavnić, koji je strepeo i da mu sin ne smuva suprugu:
- Kad je Zvezdan prvi put video Jelenu, zamalo nije pao u nesvest. Žena je prezgodna! Zato sam se i plašio da mi se sin ne zaljubi u ženu. Između njih dvoje je razlika samo devet godina, a između mene i nje 18, pa je vrlo lako moglo da dođe do zaljubljivanja. To nije neprirodno. Sreća, ništa se nije desilo. Stalno sam pravio štosove kad odu sami u neku prostoriju. Govorio sam: "Ajde, zviždite i tapšite, da bih znao da se ne ljubite."
Međutim, i ovaj brak se brzo okončao.
Romansa sa 27 godina mlađom
Tokom 2023. godine planula je ljubav između operske pevačice i solistkinje Narodnog pozorišta u Beogradu Tamare Niketić i Moke Slavnica, a upoznali su se na veoma neobičan način.
- Relativno skoro smo se upoznali, jedanaestog marta. Kada su otišli prijatelji koji su večerali kod mene, upalila sam televizor i ugledala njega u nekoj emisiji, zaintrigiralo me je šta će da priča. I ranije sam pratila nešto kroz medije, ali se nisam specijalno implementirala i interesovala. Tada sam pomislila: "Moram ovog čoveka da upoznam". Želela sam da upoznam toliku božansku ljubav koju ima u sebi. Sutradan sam zvala sestru i rekla da želim da me upozna sa njim koja mi je rekla da je težak i nezgodan čovek i da moramo da se najavimo. Ja sam tu rekla da me ne vaspitava i da ću naći načina sama da dođem do telefona ako hoću. Sutradan me je pozvala i prenela mi da me je pitao šta čekam, da se obujem i krenem. Kada smo se sreli sve je bilo spontano i neobavezno - govorila je Tamara u emisiji na Hype televiziji sa osmehom na licu.
Operska pevačica tom prilikom osvrnula se i na njihovu razliku u godinama.
- Pozdravljam sve dušebrižnike, neka ne brinu. Meni godine uopšte ne smetaju, uvek sam imala starije od sebe. Govorili su da sam gerantološka sestra, neka sam, bar sam olimpijskom šampionu, a one su tamo nekom nebitnom i to za male pare. Moka je po duhu mlad, kao da ima 45 godina. Zadržao je to mladalačko u sebi... Živi sa lakoćom i to treba od njega naučiti - rekla je Tamara za Hype.
I Moka nije krio svoje oduševljenje i sreću.
- U 74. godini sam u raju. Ne želim više da pravim greške, našao sam nešto i pitam se kako je ona to mene našla. Ona je jedna viđena i poznata dama. Ona sve što meni radi, ona mi kaže 'zar ti to nisu radile i druge?', ja joj kažem da su me i druge volele, ali neko koli snažnije, drugačije i koloritnije. Njoj prija što brine o meni, ja to cenim. Razume me. Ona je solista Narodne opere u pozorištu, gde meni da dopadne takva diva. Jedna od stvari koja me je kupila kod nje je ta što je ona odmah skočila da se uplati Zvezdanovoj majci boravak u domu. Ona je godinu dana starija od Zvezdana - rekao je za Hype.
Tamara je rođena je u Baru i potomak je slavnih predaka, koji su bili i ratnici i umetnici. Završila je paralelno gimnaziju i srednju muzičku školu u Podgorici, u Beogradu Fakultet muzičkih umetnosti i solista je Opere Narodnog pozorišta, gde je počela kao statista 2002. godine. Nakon smrti brata počela je da piše pesme, koje su i danas lek za njenu dušu.
U emotivnoj ispovesti za Kurir govorila je o svom detinjstvu, ali i o temama koje je godinama unazad bole a to je smrt rođenog brata koju nikada nije prežalila.
- Imala sam srećno detinjstvo. Živeli smo jedan normalan život s problematikom vezanom za Igora. Morala sam i ja da brinem o njemu. Spremala sam ga za spavanje, vodila računa kad mora da jede... Bila sam tih godina glavna pevačica u gradu. Završila sam osnovnu školu, a zatim upisala gimnaziju u Baru i srednju muzičku u Podgorici. Bile su tada već devedesete. Počinju problemi u porodici. Igorovo stanje je sve lošije. Pre podne sam išla u gimnaziju, a posle podne u Podgoricu. Vraćala sam se bjelopoljskim vozom, koji je išao po redu vožnje u pola osam, a neretko sam ga čekala do ponoći. Vraćala sam se u Bar. Učila sam. Sećam se da sam spavala samo dva ili tri sata. To je trajalo četiri godine - pričala je Tamara za Kurir i dodala:
- Decembra 1991. godine moj brat se upokojio. Igor je bio veoma vezan za oca. Voleo je s njim da spava. Majka je o njemu najviše brinula i gledala ga je kao princa. Voleo je da peva i u kući je morao stalno da bude uključen radio. Nije išao u školu. Moji roditelji nisu hteli da ga smeste u dom. Želeli smo da živi u porodici. Pružao nam je najveću ljubav. Nikad nije išao da spava dok se tata ne vrati kući. Otac je bio boem, voleo je kafanu, ali nikad nije pio. Igor ga je uvek čekao. Spavala sam te večeri s majkom, a on s ocem. Brat je u jednom trenutku povikao: 'Majko, pomozi mi, ja ću da ti umrem'. Majka me je probudila i rekla: 'Igor umire'. Ustala sam i izašla iz sobe. Tražila mi je da joj donesem ikonu sa Hilandara da se pomoli i pripremi za smrt svog sina.
Malo ko zna da je Tamara tetka bivšem fudbaleru Vujadinu Saviću.
- Marina Rajević Savić mi je sestra, a javnosti je poznata njena emisija 'Dok anđeli spavaju'. Mislim da je njena porodica primer kako treba da izgleda prava srpska porodica. Vujadinu Saviću dođem tetka - otkrila je tada za "Kurir" pevačica.
I njihova ljubav nije bila dugog veka. Moka i Tamara bili su gotovo nerazdvojan, ali bez obzira na svu emociju, veza nije opstala.
- Moka i Tamara su raskinuli, ali su ostali u dobrim odnosima. Jednostavno, najviše je uticalo to što se nisu slagali. Međutim, ostali su sjajni prijatelji, što im je oboma bilo bitno - pričao dobro obavešten izvor za "Blic".
Teško detinjstvo Moke Slavnića
Rođen je u Beogradu na Dorćolu, u siromašnoj radničkoj porodici.
- Majka Katarina je bila domaćica, a otac Milivoje šofer. Živeli smo u Ulici cara Lazara 11 i to je mnogima bilo čudno, jer su radničke porodice uvek na periferiji grada, a ne u centru. Imali smo jednu sobu, a toalet je bio napolju. Bili smo baš siromašni. Doduše, dok je tata bio šofer u ambasadi, imali smo novca, ali nakon toga je prešao u drugu firmu i tada nije bilo para.
Moka se prisetio i kakve je sve probleme pravio roditeljima.
- Voleo sam da se igram kod Saborne crkve, čak sam imao svoj teren za klikere, koji je bio obeležen i njega niko nije smeo da dira. Imao sam deset godina, a družio sam se s momcima od 15, koji su već bili mangupi. Uz njih sam postao glavna faca u kraju. Krao sam šećer! U blizini moje kuće bila je fabrika, a šećer je bio u džakovima od debelog papira. Pošto sam mnogo voleo da jedem slatko, uspeo sam da probušim džak i ukradem ga. Kad je mama saznala za to, prebila me! Posle toga nikad ništa nisam ukrao.
Roditeljima je obećao da će završiti osnovnu i srednju školu i u tome je uspeo.
- Išao sam u školu "Braća Ribar" i imao dobre ocene sve do sedmog razreda. Tada sam pao na popravni iz matematike. Da bih popravio ocenu, išao sam na privatne časove kod brata mog pokojnog trenera Zdravka Kubata, kog nikad neću zaboraviti. On je napravio od mene igrača, ali i čoveka. Da se vratim na temu, dobro sam zagrejao stolicu preko leta, pa sam posle bio super do kraja osnovne, ali i u srednjoj. Obećao sam roditeljima da ću završiti srednju školu, i jesam. Išao sam u Saobraćajnu - kaže Slavnić i objašnjava kako je dobio čuveni nadimak Moka:
- Čim se završe časovi, odlazio sam da se tučem. Takav je bio kraj i to je bilo normalno! Zgrada do zgrade se potuče ili mi siromašni uličari, kako su nas zvali, sa bogatima. Često smo u tučama koristili motke. E, tako sam i dobio nadimak Moka. Pričao sam da sam dobio nadimak po moka-čokoladi ili moka-keksu, a istina je da je nastao po motki!
Bio je u stanju da za košarku da svoj život
Pre košarke, Slavnić je trenirao boks, odbojku, rukomet, fudbal, atletiku... Na kraju se odlučio za sport u kome je ostvario neverovatne rezultate. Za Crvenu zvezdu je počeo da igra 1963. godine, a član prvog tima postao je četiri godine kasnije. U Zvezdinom dresu je do 1977. godine odigrao 301 utakmicu i postigao 4.014 poena. Jedan je od retkih igrača koji ima zlatne medalje sa Olimpijskih igara, Svetskog i Evropskog prvenstva. Evropskim zlatom se okitio tri puta: 1973. u Barseloni, 1975. u Beogradu i 1977. u Liježu. Svetsko prvenstvo osvojio je u Manili 1978, a olimpijsko zlato u Moskvi 1980.
- Nisam znao kojim sportom ću se profesionalno baviti jer sam bio uspešan u svakom. U meni je proradio inat i zato sam odlučio da krenem tamo gde je najteže, a to je košarka, jer je igraju visoki ljudi. Toliko sam je zavoleo da bih dao život za taj sport. Period u kom sam igrao u Crvenoj zvezdi je najlepši u mojoj karijeri. Ceo svet je bio moj! Lako sam se probio do prvog tima, a onda sam uspeo sve da uverim da "mali ispljuvak", kako su me zvali, zaista vredi. Uvek sam bio najmanji u timu, a najbolji! Takav je i moj sin Zvezdan, ali se on rodio sa srčanom manom i to ga je sprečilo da postane profesionalni sportista.
Rulet sa Arkanom
Moka se družio sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, kog je upoznao u kockarnici:
- Voleo sam da idem u kazino, to me je opuštalo. Arkan i ja smo igrali rulet zajedno za stolom, nisam imao pojma ko je on. Kad je izašao broj osam, rekao sam: "To je moj broj." Uvek sam igrao iste brojeve, svi su znali da je broj osam Mokin. Međutim, Arkan je rekao da je njegov! Odbrusio sam mu: "Ne zajebavaj, svi znaju da je to moje, ali ako želiš, podelićemo plen." Podelili smo! Posle su mi ljudi objasnili ko je on.
Noć koja mu je promenila život
Njegov sin jedinac je u martu 1998. u klubu "Četiri sobe" upucao Olivera Jovanovića, koji je preminuo posle 12 dana. Navodni motiv obračuna bila je svađa oko pokojne pevačice Ksenije Pajčin, Zvezdanove tadašnje devojke. Zbog toga je osuđen na devet i po godina zatvora.
- Zvezdan je sa 16 godina počeo da se zabavlja sa Ksenijom Pajčin. Bio sam srećan jer sam znao da se zaljubio, a i verovao sam da je bolje da ima devojku, jer onda neće praviti gluposti. Njihova veza je trajala dve-tri godine i onda se desilo to ubistvo... Ksenija nizašta nije kriva! Ona je te noći u klubu bila u društvu glumice Katarine Radivojević, ali svađa nije nastala zbog nje. To je nesrećan splet okolnosti! Moj sin je slučajno ubio tog dečka - kaže Moka i dodaje da je skupio snagu i pozvao majku pokojnog Olivera Jovanovića.
- Rekao sam joj: "Bilo bi mi lakše da je moj sin ubijen i mrtav nego vaš!" Žena me je izvređala i razumem je... Tada je Zvezdanov život krenuo nizbrdo, a on je završio u zatvoru. Sećam se, svaki put kada bih mu otišao u posetu, mi smo se posvađali. Ipak, spuštao sam loptu jer je bio na robiji i pokušavao sam da ga razumem.
Osvrćući se na bolnu prošlost, Slavnić žali što nije uspeo da sina skloni iz sveta kriminala, iako je pokušavao.
- Nije mi se dopadao put kojim je krenuo i to sam mu otvoreno zamerao. Pokušavao sam da mu pomognem, ali nije hteo da me sluša. Bio je odličan u sportu, to je nasledio na mene. Međutim, nije ga zanimalo čak ni da bude trener.
Danas Moka Slavić neretko kometariše dešavanja u svetu košarke, te se trudi da njegov privatni život ne bude u prvom planu.
