Ozi Ozborn juče nas je napustio, a čuveni "Princ tame" godinama se borio sa Parkinsonovom bolešću. Prvo su se pojavili brojni zdravstveni problemi, ali uzrok se vrlo teško nalazio, da bi mu tek 2020. godine lekari uspostavili pravu dijagnozu. Pevač benda Black Sabbath bio je prisiljen da otkaže brojne nastupe, završio je u kolicima, a kako je bolest napredovala, sve je teže i govorio.
Naime, neurolozi ističu da je veoma teško otkriti Parkinsonovu bolest, posebno jer nema ustaljene procedure, a simptomi se shvataju olako.
Parkinsonova bolest je neurodegenerativno oboljenje koje se najčešće javlja kod osoba starijih od 60 godina. Ovaj poremećaj karakteriše odumiranje nervnih ćelija odgovornih za proizvodnju dopamina, neurotransmitera ključnog za prenos signala u mozgu i kontrolu pokreta. Parkinsonova bolest ne nastaje onog trenutka kada se jave nevoljni pokreti; ona nastaje mnogo ranije. Ova bolest može da se razvija mesecima, pa čak i godinama, pre nego što pacijent zapravo primeti da ima simptome.
Trenutno nema apsolutnog izlečenja od Parkinsonove bolesti, ali postoje efikasni tretmani usmereni na kontrolu simptoma i značajno unapređenje života pacijenata.
Postavljanje dijagnoze Parkinsonove bolesti u ranim fazama ima izuzetan značaj u naporima da se pacijentima što pre pruži terapijski program, za koji verujemo da usporava progresiju bolesti.
- Drugim rečima, rano postavljanje dijagnoze ima cilj da:
- ublaži tok bolesti,
- smanji stepen hendikepa i
- umanji potencijalne probleme u budućnosti.
Ovaj pristup naglašava važnost brze identifikacije i intervenisanja, što omogućava efikasnije upravljanje Parkinsonovom bolešću i poboljšava kvalitet života pacijenata.
Početna faza bolesti
U početnoj fazi, Parkinsonova bolest manifestuje se usporenjem pokreta i/ili osećajem ukočenosti ekstremiteta, praćenim podrhtavanjem šaka.
Uobičajeno je da se simptomi Parkinsonove bolesti postepeno javljaju samo na jednoj strani tela, s tendencijom pogoršanja tokom vremena. Iako se ponekad mogu pojaviti svi navedeni simptomi, važno je napomenuti da to nije uvek slučaj. Ova progresija simptoma često pruža specifične indikacije neurolozima prilikom dijagnoze i pravilnog upravljanja ovim neurološkim poremećajem.
Ono što čini Parkinsonovu bolest specifičnom i teškom za prepoznavanje jeste to da ne postoji nikakav specifični biomarker ili dijagnostička procedura pomoću koje se može utvrditi njeno prisustvo. Postavljanje dijagnoze se gotovo isključivo vrši na osnovu identifikovanja ranih simptoma bolesti i pregleda od strane specijaliste.
Postoje četiri ključna simptoma koja mogu ukazivati na Parkinsonovu bolest.
To su:
- tremor (podrhtavanje) u rukama, nogama, ili vilici,
- ukočenost mišića,
- usporeni pokreti
- narušena ravnoteža ili koordinacija pokreta.
Pored ovih simptoma, mogu se javiti i česte promene raspoloženja, poteškoće sa gutanjem hrane, žvakanjem, ili govorom, urinarni problemi, problemi sa spavanjem, i iritacije na koži. Neka istraživanja pokazuju da oko 50% pacijenata koji imaju Parkinsonovu bolest u nekom trenutku razviju i depresiju. Još uvek nije jasno šta izaziva depresiju kod Parkinsonove bolesti: da li sama bolest, osećaj nemoći i isfrustriranosti kod pacijenta, ukidanje određenih lekova, ili nešto drugo.
Važno je spomenuti da je svaka osoba priča za sebe. Prisutnost simptoma, kao i njihov intenzitet i učestalost, zavisi od pacijenta do pacijenta. Isto ovo važi i za brzinu napredovanja bolesti.
S obzirom na to da su simptomi u početku blagi, pacijenti ih vrlo često ni ne primete. U velikom broju slučajeva porodica i prijatelji obolelog su ti koji primete promene u facijalnim ekspresijama, govoru, ili pokretima.
Ljudi koji imaju Parkinsonovu bolest vrlo često razviju Parkinsonov hod, tj. tendenciju da se naginju unapred dok šetaju, prave male i brze korake i ne pomiču puno ruke.
Vrlo često simptomi se prvo pojave samo na jednoj strani tela, pa ljudi često ovo protumače kao privremenu ukočenost. Kako bolest napreduje, tako se simptomi šire na obe strane tela. Međutim, čak i tada simptomi mogu biti jači na jednoj strani tela.
Parkinsonova demencija
Jedna od čestih komplikacija Parkinsonove bolesti jeste Parkinsonova demencija. Ovakva vrsta demencije obično izaziva značajne probleme sa pamćenjem i rezonovanjem. Ovi problemi utiču na pacijentov kvalitet života.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza se postavlja sa izuzetno visokom preciznostu na osnovu kliničkog pregleda subspecijaliste sa posebnim iskustvom u lečenju Parkinsonove bolesti i oboljenja poremećaja pokreta.
Kao dopunska dijagnostika primenjuje se niz laboratorijskih analiza, kao i magnetna rezonancija (MRI) mozga, a ređe i DAT-scan.
Da li je bolest nasledna?
Decenijama se verovalo da Parkinsonova bolest nema nasledni karakter, s obzirom da je nasledni oblik bio prepoznat u retkim rodoslovljima.
Međutim, danas se smatra da između 10 i 15% obolelih poseduje određenu genetsku osnovu koja doprinosi razvoju ove bolesti.
Ovo shvatanje ima duboke implikacije za dijagnostiku, praćenje i strategije lečenja, naglašavajući važnost razumevanja genetskog faktora u kontekstu Parkinsonove bolesti. Ovi podaci pružaju osnovu za dalja istraživanja i personalizovan pristup lečenju pacijenata.