Legendarni glumac Zoran Radmilović, koji sa pravom nosi epitet barda srspkog glumišta, 11. maja 1933. godine u Zaječaru.
Za života ostao je upamćen po brojnim ulogama koje je imao poput uloga u filmovima "Maratonci trče počasni krug", "Majstori, majstori", "Majstorska radionica", "Radovan III" i "Kralj Ibi"- bio je jednako šeret u privatnom životu, kao i na sceni.
Oni koje su mu bili bliski i koje je najviše voleo – najviše su bili i na "udaru" Zoranovog neobuzdanog humora i dosetljivosti. Harizmatični Zoki, skoro nikada nije propuštao šlagvort za izvođenje neke životne humoristične epizode. Njemu za to nije bila potrebna scena ili kamera, već samo situacija.
Zoranov otac Momčilo je bio sudija, a majka Ljubica domaćica, odrastao je sa mlađom sestrom Mirom. Njegov deda Rihard Lang je bio Nemac koji je u Srbiju došao da gradi železnicu. Tada se zaljubio u Stevku, prešao u pravoslavlje i uzeo ime Radmilo. Kada je Zoran krenuo u osnovnu školu, počeo je Drugi svetski rat i njegov otac je odveden u zarobljeništvo.
Zbog tih okolnosti osećao je veliku odgovornost prema majci i sestri. Kada se otac vratio, Zoran se malo opustio, te je počeo da svira gitaru, bavio se sportom i više je izlazio sa društvom.
Diplomirao je 1963. u klasi Mate Miloševića, a iste godine debitovao je u Čudnoj devojci Jovana Živanovića. Od svoje prve role staje u red sa generacijom svojih prethodnika, čije je uloge igrao mnogo modernije i neobičnije. Sa rediteljem Nebojšom Komadinom tumači i oblikuje Vuka Rsavca Oskara Daviča, a na sceni na Terazijama ostvaruje svog antologijskog Malvolija u režiji Dušana Mihajlovića.
U Atelje 212 stupa kao već oblikovan glumac i postaje jedan od umetnika koje je publika najviše cenila i volela. Prekretnica u Zoranovoj karijeri došla je sa ulogom Kralja Ibija koju je dobio 1964. godine i tu je u punoj meri došao do izražaja njegov smisao za komiku i improvizaciju.
Ljubavni život
Ljubavni život Zorana Radmilovića obeležila je anđeoski lepa i bistroumna glumica Dina Rutić (1943), žena sa krupnim očima boje meda i ljupkim usnama. Telo joj je bilo skladno i gipko, odavala je utisak umilne srne. Želela je da se posveti književnosti i upisala je Filoloski fakultet u Beogradu.
Kao ćerku poznatog pozorišnog glumca Jožeta Rutića, brzo su je primetili i ponudili joj da glumi u filmovima. Za kratko vreme postala je najpopularnija beogradska glumica u Jugoslaviji. Kao studentkinja, u svojoj 21. godini, debitovala je u glavnoj ulozi u filmu "Prometej sa otoka Viševice" (1964), a zatim slede "Omnibus 3", "Most", pa TV snimanja i niz drugih filmova.
Slava je nije promenila, ostala je skromna, jednostavna, srdačna i dalje vezana za knjiženost. Dina je volela da sluša Šarla Aznavura, a od glumaca joj je bio drag francuski glumac Gerard Philipe. Nakon što je imala priliku da glumi zajedno sa Zoranom Radmilovićem u TV drami Mome Kapora "Provod" 1966, izjavila je u jednom intervjuu kako bi volela ponovo da radi sa njim jer je prijatan za saradnju i vrstan glumac.
Uz njega, rekla je Dina, svi igraju dobro. A u Zoranovoj glavi već je tutnjala želja-misao "Ova mala će biti moja žena", koju je izgovorio glasno dok ju je promatrao anđeoski lepu i ljupku kako ide na fakultet.
Zbližili su se, Dina je raskinula veridbu sa jednim visokim plavokosim i poklonila svoju ljubav i poverenje deset godina starijem šarmeru, prešavši iz ogromnog, luksuznog roditeljskog stana u njegovu mansardu.
Počeo je njen zajednički život sa Zoranom. Ispostavilo se da su bili savršen spoj, oboje su bili vedri i duhoviti, tolerantni i skromni. Venčali su se 1966. godine. U braku su bili upućeni samo jedno na drugo, posao je završavan na poslu i o tome se u kući nije pričalo. Zoran se brinuo o svemu, ušuškao je svoju voljenu Dinu u toplinu i sigurnost.
U skladu sa Zoranovim stavom da na život treba gledati sa lepše strane, provodili su vreme u radosti, smehu, nežnosti.
Godine 1974. u Zoranovoj 41-oj godini u njihov život ulazi ćerka Ana. Nova, neizmerna radost života u troje učinila ih je još kreativnijim. Zoran je uživao u ulozi oca, do te mere da je pisao dnevnik o odrastanju svoje kćeri. Činio je sve da Ana bude srećna, da joj razvije maštu sa kojom se ljudskije živi, pa je tako je mala Ana, kroz Zoranovu izmaštanu pričicu, spašavala oca od smrtonosne zmije pri obilasku zoološkog vrta itd.., možemo samo pretpostaviti kako ju je domišljato navodio da razvija maštu. Pored Zorana i njegovog duha sve se budi.
Zoran je nastojao da svoje slobodno vreme provodi zajedno sa Dinom i Anom, jer mu je bila potrebna ljubav i radost porodice. U svom maniru govorio je kako ne razume šta će ljudima veliki stanovi u kojem svako ima svoj prostor. Porodica je tu da bi bila zajedno.
Sreću velike ljubavi u porodici pogodila je prerana smrt Zorana. Napustio ih je 1985. godine. Dina je uprkos teškom životnom udarcu uspela da podigne Anu u sjajnu devojku. Nažalost, i sama Ana otišla je prerano - preminula je u 43. godini u februaru 2017.
Dina i Zoran bili su svetli primer velike, bezrezervne ljubavi, kakve možda više ne postoje.
Malo je ljudi koje je Srbija volela koliko Zorana Radmilovića - tog beskrajno zabavnog kralja humora. Bio je redovni gost naših života i tvorac osmeha na našim usnama, a i Zoran je voleo nas - svoju publiku, svoje prijatelje, komšije, poznanike. Ali, je više od svih voleo Dinu, svoju suprugu, kojoj je pružio život okupan smehom, toplinom i sigurnošću, a koja je bila uz njega do sudnjeg časa.
NE PROPUSTITE
Bonus video: ZORAN RADMILOVIĆ JE BIO MRGUD I ĆUTOLOG! Svetozar Cvetković ispričao smešnu anegdotu o velikom glumcu MIRA BANJAC GA JE ZVALA KLEN
