Prošlo je pet godina od smrti proslavljenog srpskog glumca Boris Komnenić, umetnika koji je ostavio dubok trag u domaćoj kinematografiji, televiziji i pozorištu. Publika ga i danas pamti po brojnim upečatljivim ulogama, ali će zauvek ostati posebno upamćen kao Saša Guza Popadić iz kultne televizijske serije Bolji život. Njegov prepoznatljiv glumački stil, prirodnost u izrazu i sposobnost da likovima udahne autentičnost učinili su ga jednim od najvoljenijih glumaca svoje generacije.
Komnenić je tokom svoje bogate karijere uspeo da se nametne kao umetnik koji jednako ubedljivo vlada scenom pozorišta, filmskim kadrom i televizijskim formatom. Njegove uloge bile su raznovrsne, a publika ga je prihvatila kao glumca koji je umeo da prenese i humor i ozbiljnost, svakodnevicu i dramu ljudskog života.
Od Pule do glumačkog poziva
Boris Komnenić rođen je u Puli, gradu u kojem je proveo detinjstvo i mladost. Nakon završetka gimnazije u rodnom gradu, odlučio je da svoj životni put posveti umetnosti. Upravo ta odluka odvela ga je u Beograd, gde je upisao studije glume na Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, jednoj od najprestižnijih obrazovnih institucija za buduće glumce u regionu.
Tokom studija pokazivao je izrazit talenat i posvećenost glumi, a profesionalni put ubrzo je dobio svoj čvrst temelj. Već 1984. godine postao je stalni član ansambla Narodno pozorište u Beogradu, čime je započeo dugogodišnju i plodnu pozorišnu karijeru. Na toj sceni ostvario je brojne značajne uloge i stekao reputaciju ozbiljnog i pouzdanog glumca.
Uloga koja je obeležila generacije
Iako je iza sebe imao bogat pozorišni rad i mnoštvo filmskih i televizijskih angažmana, uloga koja je bez sumnje obeležila njegovu karijeru bila je ona u seriji Bolji život. U tom popularnom televizijskom projektu tumačio je lik Saše Popadića, poznatijeg kao Guza.
Lik Guze Popadića postao je jedan od najprepoznatljivijih televizijskih likova osamdesetih godina, a Komnenić je uspeo da ga prikaže sa posebnom dozom šarma, ironije i životnosti. Upravo zahvaljujući toj ulozi stekao je ogromnu popularnost i ljubav publike širom bivše Jugoslavije.
Bogata filmska i televizijska karijera
Tokom svoje dugogodišnje karijere Boris Komnenić ostvario je brojne zapažene uloge u filmovima i televizijskim serijama. Njegova filmografija obuhvata različite žanrove i formate, a među projektima u kojima je učestvovao nalaze se film Bal na vodi, televizijska drama Špadijer jedan život, kao i popularne serije Gore dole, Vratiće se rode, Miris kiše na Balkanu i Sinđelići.
Takođe se pojavio i u filmu Apofenija, kao i u brojnim drugim projektima koji su obogatili njegovu karijeru. Komnenić je uspevao da u svakom od tih ostvarenja ostavi prepoznatljiv pečat, bilo da je igrao glavne ili sporedne uloge.
Pored glume, u jednom periodu oprobao se i kao voditelj televizijskog kviza, pokazujući da se sa lakoćom snalazi i u drugačijim televizijskim formatima.
Privatni život i brak
Iako je bio javna ličnost, Boris Komnenić nije često govorio o privatnom životu. Poznato je da je iza sebe imao jedan brak. Davno je bio oženjen ženom koju nije dovoljno dobro poznavao, a tek nakon venčanja shvatili su da se zapravo međusobno nedovoljno razumeju.
- I posao je bio jedan od faktora za razvod, ali nije bio presudan. Rene i ja se nismo dovoljno poznavali pre venčanja, onda smo počeli da se upoznajemo i nije nam se svidelo ono što smo spoznali - ispričao je Boris ranije.
Ćerka, razdvojenost i ratne godine
Iz tog braka Boris i Rene dobili su ćerku Niku. Ona je kasnije i sama postala majka, te je glumcu podarila unuku Luciju, na koju je bio izuzetno ponosan.
Ipak, odnos sa ćerkom bio je obeležen teškim okolnostima. Period ratova devedesetih godina doneo je dugogodišnju razdvojenost, jer Nika nije odrastala uz njega. Ona je sa majkom živela u Hrvatskoj, dok je Komnenić ostao u Srbiji.
- Nismo se videli od izbijanja rata, jer iz nepoznatih razloga nikako nisam uspevao da dobijem vizu kako bih otišao da ih posetim. Od kada su vize ukinute, redovno se viđamo, ali sada je ona zrela i formirana osoba, majka moje unuke Lucije. Nika sada utiče na mene, pokušava da me vaspitava i učini zrelijim i boljim - pričao je glumac.
- Ne umem ni da objasnim koliko mi je bilo teško. Radili su neki kanali, ni sam ne znam kako sam uspevao da ih ostvarim, a oni su mi samo obezbeđivali informacije da su njih dve dobro. Najgora je bila ta neizvesnost i naše međusobno nepoznavanje. Bile su to ćerkine najosetljivije godine u kojima nisam učestvovao i taj period je praktično zauvek izgubljen. Pokušavam da to ne ponovim s unukom i nadam se da ću u tome uspeti - ispričao je on.
On ćerku u jednom periodu nije video čak pet godina, a kako je izgledao prvi susret posle toliko godina ispričao je jednom prilikom.
- Bio je to kao susret dvoje ljudi koji su veoma bliski, a ne znaju se. Sreli smo se u Ljubljani, jer tada još nisam mogao da dođem u Hrvatsku. Neprijatnost je veoma brzo razbijena, jer krv nije voda, a divni odnosi na sreću traju do danas - kazao je Boris.
Težina razdvojenosti i nada u teškim vremenima
Razdvojenost od ćerke za Borisa Komnenića bila je jedno od najtežih iskustava u životu. Ipak, tokom ratnih godina utehu mu je pružala činjenica da je preko određenih ljudi i neformalnih kanala uspevao da dobije informacije o tome kako su mu ćerka i bivša supruga.
Saznanje da su dobro, da su žive i zdrave, bilo mu je od ogromnog značaja i donosilo mu je mir u najtežim periodima. Uprkos svemu, kasnije su uspeli da obnove kontakt i izgrade odnos koji je, iako oblikovan brojnim životnim okolnostima, ostao ispunjen međusobnim poštovanjem i ljubavlju.
Do poslednjeg daha
Mesec dana pre smrt snimao je poslednju scenu. Naime, on je tumačio lik Steve u seriji "Koleginice", a njegov kolega Predrag Peđa Damjanović, koji je snimao zajedno sa njim, otkrio je da je Boris poslednjih dana imao jake bolove.
Peđa je za Kurir ispričao da Komnenić nije mogao često da dolazi na snimanja zbog lošeg zdravstvenog stanja.
- Poslednje scene smo prepravili jer nije bilo šanse da dođe da snimi, prepričali smo ih, a delove gde je baš morao da bude u prolazu imali smo dublera, tad je već bilo pretužno, kada vidite nekog drugog čoveka u "Stevinom" kostimu a svesni ste da dubler nije zbog toga što je scena opasna po život, već zato sto je nas veliki Boris, naše omiljeno, najduhovitije, najšarmantnije "gunđalo" na svetu, sprečen da dođe zbog nesnosnih bolova - rekao je Damjanović.