Ministar Ivica Dačić trenutno se suočava sa obostranom upalom pluća zbog koje je hospitalizovan, a dr Spasoje Popević ističe da je njegovo stanje i dalje teško i da je životno ugrožen. Međutim, Dačić se godinama unazad suočavao sa nizom zdravstvenih problema, a jedan od najozbiljnijih je bio - visok šećer.
U više navrata je javno govorio o svom zdravstvenom stanju koje je u više navrata bilo dosta narušeno.
- Znate moj šećer je juče bio 20. Sve to može da traje, ali još kratko. Danas je otprilike 15, i pored svih lekova koje pijem, govorio je u jednoj emisiji i dodao:
- Ja imam tu teoriju da sam dobro dok ne odem kod doktora. Inače ne volim da idem kod doktora. Vi znate da imam visok šećer godinama i nedavno sam imao veoma nizak puls, pa su onda lekari tražili da proverim zbog čega, pa sam onda išao na koronarografiju. Srećom, srce mi je u redu. Ali moram da vidim šta je - ispričao je prošle godine Dačić gostujući na Pink TV.
Koje su granične vrednosti šećera i kad treba otići kod lekara?
Normalne vrednosti šećera u krvi su između 3.6 i 6.1 mmol/l, ali ukoliko je nivo šećera veći od 5.6 mmol/l, trebalo bi da razmišljamo o postojanju insulinske rezistencije, stanju kada je normalna vrednost šećera u krvi, ali osoba luči veće količine insulina. Tu je već bitno da se pacijent javi lekaru kako bi se sprečio nastanak dijabetesa.
Dijabetes se dijagnostikuje ukoliko je glikemija veća od 7 mmol/l.
Vrednost glikemije od 6.1 do 7 mmol/l naziva se predijabetes i tada predlažemo pacijentu da uradi test intolerancije na glukozu koji se radi tako što damo pacijentu 75 grama šećera razblaženog u vodi i merimo vrednosti šećera u krvi nakon dva sata. Ukoliko je ona veća od 11.1 mmol/l onda govorimo o dijabetesu.
Šta je dijabetes?
Dijabetes je hronična bolest kod koje organizam ili ne proizvodi ili neadekvatno koristi insulin, hormon pankreasa koji kontroliše koncentraciju šećera (glukoze) u krvi i količinu šećera koji se apsorbuje u ćelijama.
Sobzirom na to da mozak koristi isključivo glukozu, u slučaju da je nivo šećera nedovoljan, odnosno nizak, osoba nije u stanju da postupa rezonski, a ukoliko je previsok, osoba ima dijabetes. Kako dijabetes oštećuje male krvne sudove bubrega, srca, očiju, nervnog sistema i kapilarne mreže na periferiji, kasno otkrivanje i nelečenje može da dovede do niza komplikacije, od kojih na godišnjem nivou premine 4,6 miliona ljudi.
Simptomi dijabetesa
U početku dijabetes ne daje nikakve simptome i zato ga je teško otkriti. Obično, kada se kod tipa 2 dijabetesa pojave simptomi, pacijent ima već neke od komplikacija bolesti.
Dijabetes se manifestuje karakterističnim simptomima:
- Izražena žeđ i uzimanje veće količine vode nego inače
- Učestalo mokrenje
- Gubitak telesne mase uprkos često povećanom apetitu i pojačanom kalorijskom unosu hrane
- Brzo zamaranje i osećaj malaksalosti
- Mučnina
- Preznojavanje
Neki od simptoma dijabetesa (ne toliko karakteristični) su i:
- Pojačana potreba za slatkim;
- Svrab na polnim organima;
- Promene na koži (čirevi, svrab na koži, perutanje).
Međutim, kod simptoma koji nisu izraženi bolest se otkrije slučajno pri nekom od kontrolnih pregleda.
Kako se otkriva?
Lekar endokrinolog kroz razgovor sa pacijentom saznaje o njegovim tegobama, postojanju sličnih oboljenja u porodici, obavlja fizikalni pregled, nakon čega može predložiti različite laboratorijske analize.
U cilju postavljanja dijagnoze dijabetesa rade se sledeći testovi:
1. Test opterećenja glukozom (OGGT)
Ovaj test se izvodi ujutru, kada pacijent nije jeo i pio prethodnih osam sati. Meri se vrednost šećera našte (na prazan stomak). Pacijent zatim pije slatku tečnost (rastvor 75g glukoze u 300 ml vode), nakon čega se u naredna dva sata periodično meri glukoza/insulin u krvi.
2. Određivanje vrednosti glikoziliranog hemoglobina (HbA1C)
Vrednost HbA1C ukazuje na prosečnu vrednost šećera u krvi u prethodih 2 – 3 meseca. Ukoliko postoje povišene vrednosti glukoze u krvi u dužem vremenskom periodu, višak ovog šećera će se vezivati za hemoglobin, te će vrednosti HbA1c biti povišene. Vrednost HbA1C ≥6,5% ukazuje na dijabetes. Osim u dijagnozi dijabetesa, ovaj test se može korisiti i u praćenju efikasnosti lečenja dijabetesa.
3. Glikemija našte (određivanje vrednosti glukoze u krvi ujutru na prazan stomak)
Vrednost ≥7 mmol/L ukazuje na dijabetes.
Merenje glikemije u bilo kom slučajnom uzorku krvi (bez obzira na obrok). Vrednost ≥11,1 mmol/L ukazuje na dijabetes, uz prisustvo tipičnih simptoma šećerne bolesti.
Opasne posledice koje izaziva
Šećerna bolest je takođe i među prvih deset uzroka invaliditeta jer dovodi do kardiovaskularnih bolesti, infarkta, šloga, slepila, amputacije nogu i oštećenja bubrega koje pacijenta može dovesti do hemodijalize.
Kao hronično oboljenje koje odlikuje stalno povišena vrednost šećera u krvi, dijabetes zahvata više organa i sistema organa. On daje mnoge komplikacije koje se, nažalost, kasno otkriju, naročito kod onih pacijenata koji neredovno idu na kontrole kod endokrinologa, oftalmologa, kardiologa, vaskularnog hirurga i neurologa.
Osobe sa dijabetom skoro uvek imaju i druge metaboličke poremećaje kao sto su povišen nivo triglicerida i holesterola u krvi, neretko i povišene vrednosti mokraćnih kiselina i C-reaktivnog proteina koji ukazuje da je u organizmu prisutna stalna inflamacija.
Tokom ove bolesti se veoma rano javljaju mikro i makrovaskularne komplikacije zbog ubrzane ateroskleroze. Zbog toga, dijabetes zahteva jedan multidosciplinarni pristup u lečenju i samo tako se može držati pod kontrolom.
Mikrovaskularne komplikacije zahvataju najmanje krvne sudove, što dovodi do oštećenje oka (dijabetesna retinopatija i dijabetesna makulopatija), koje mogu dovesti do slepila, do oštećenja bubrega koje veoma često dovodi do dijalize. Dolazi do razvoja polineuropatije na krvnim sudovima nervnih vlakana, koji opet dovode do oštećenja svih perifernih nerava, ali i nerava unitrašnjih organa.
Makrovaskularne komplikacije su posledica ubrzane arterioskleroze, koja dovodi do promena na krvnim sudovima srca i pojave infarkta. Tu su i promene na krvnim sudovima donjih ekstremiteta, te dolazi do pojave ishemije i gangrene. A zbog promena na krvnim sudovima mozga dolazi do pojave šloga.