Metoda čuvenog ruskog psihologa stara 100 godina: Ako ispoštujte ova pravila velika je verovatnoća da ćete odgajiti uspešno dete

Teorija zone narednog razvoja, koncept je uz koji dete postaje samostalnije i sposobnije Ako ispoštujte ova pravila velika je verovatnoća da ćete odgajiti uspešno dete
Foto: Shutterstock

Lav Vigotski, jedan od najuticajnijih ruskih psihologa 20. veka, zauvek je promenio način na koji razumemo razvoj deteta. 

 U središtu razmišljanja Lava Vigotskog nalazi se jednostavna, ali moćna ideja: dete ne uči najviše onda kada radi ono što već zna, već kada se susretne sa izazovima koji su mu na dohvat ruke – ali koje još ne može da savlada samo. Ta zona između postojećih sposobnosti i potencijala koji se otvara uz pomoć drugih naziva se zonom narednog razvoja.

Prema ovom čuvenom ruskom psihologu, upravo se u toj zoni dešava najintenzivniji mentalni rast.

Kada dete dobije podršku starijih ili vršnjaka ono postepeno usvaja veštine. Vremenom, ono što je nekada bilo moguće samo uz pomoć, dete počinje da radi samostalno.

Vigotski je posebno naglašavao značaj društvenog okruženja. Učenje, po njemu, uvek započinje u odnosu sa drugima, kroz razgovor i saradnju, a tek kasnije postaje deo unutrašnjih misaonih procesa. Zato roditelji, učitelji i staratelji imaju ključnu ulogu: oni su most između detetovih trenutnih sposobnosti i njegovog budućeg razvoja.

Ta podrškamože biti i samo prisustvo odrasle osobe kako bi se dete osetilo dovoljno hrabro da proba neku novu veštinu.

Ta podrška može biti i samo prisustvo odrasle osobe kako bi se dete osetilo dovoljno hrabro da proba neku novu veštinu. Foto: Shuterstock

Kako roditelji mogu primeniti ove ideje u svakodnevnom životu?

Prvi korak je razumevanje deteta– gde se trenutno nalazi i koji su sledeći mali koraci koje može da napravi. Umesto da zadaci budu previše laki ili previše teški, važno je ponuditi izazove koji su malo iznad detetovog nivoa, ali dostižni uz podršku.

Jedan od najvažnijih pristupa u tom procesu jeste takozvani „skafolding“ – postepeno pružanje pomoći. To može da podrazumeva objašnjavanje, davanje primera, postavljanje pitanja ili blagih smernica koje detetu pomažu da samo dođe do rešenja. Kako dete napreduje, ta podrška se polako povlači.

Istovremeno, jednako je važno ostaviti prostor za samostalnost. Kada dete dobije priliku da samo razmišlja, greši i pronalazi rešenja, jača njegovo samopouzdanjei sposobnost nezavisnog zaključivanja. Otvoren razgovor, pažljivo slušanje i razmena mišljenja dodatno pomažu roditeljima da prilagode svoj pristup detetovim potrebama.

Kada dete dobije priliku da samo razmišlja, greši i pronalazi rešenja, jača njegovo samopouzdanje i sposobnost nezavisnog zaključivanja Foto: Shutterstock