Lažni monah crnom magijom zaveo caricu: Zapis iz dnevnika otkrio njena osećanja prema Raspućinu
O Raspućinu se govorilo da je bio monah, veštak, vračar, caričin ljubavnik, genije i još mnogo toga, a evo šta je prava istina
Izvor: Milica Krajnović
Grigorij Raspućin je već dugi niz godina jedna od ličnosti o kojima se najviše raspravlja u svetskoj istoriji. Šta sve ne govore o njemu –da je bio monah, veštak, vračar, caričin ljubavnik, genije, i još mnogo toga. Ali, u stvari, većina ovih glasina su samo glasine, jer nikakvim dokazom nisu zvanično potvrđene.
Jedna od najpopularnijih glasina o Raspućinu je da je bio sveštenik i da je navodno zbog toga uspeo da se približi carskoj porodici. Neki čak kažu da je bio svetac i poštuju ga kao svetitelja. U stvari, ova glasina je rođena, bukvalno, niotkuda.
Zvanično je poznato da Raspućin nikada nije imao crkveni čin, kao što nikada nije bio ni u manastiru. Istina, postojao je jedan trenutak - 1919. su objavljeni memoari njegove ćerke u kojima je ona rekla da je svojevremeno zaista želeo da ode u manastir, ali se ubrzo predomislio, jer mu se ovakav način života uopšte nije dopao.
Ova glasina se pojavila nakon što je Raspućin 1893. godine odlučio da krene u kratak obilazak svetih mesta zemlje. Tokom putovanja sreo je i razgovarao sa mnogim različitim predstavnicima sveštenstva, postavljao im mnoga pitanja, zanimao se za život u manastirima i sve to.
Kao rezultat toga, kada je došao u Sankt Peterburg 1903. godine, nastavio je da komunicira sa predstavnicima sveštenstva, ali, kako kažu, već je bio „upoznat“. Savremeno rečeno, jednostavno je sve vreme bio u pravom krugu prijatelja, iako sam nije bio deo ovog kruga. Ipak, to ga nije sprečilo da nosi sveštenički krst, iako to nije bio.
Kombinacija svih ovih faktora učinila je da građani Raspućina smatraju sveštenikom, monahom i još mnogo toga.
Pored činjenice da je Rasputin smatran svecem, postojala je još jedna glasina, potpuno suprotna. Neki ljudi su Rasputina smatrali čarobnjakom, crnim magom i generalno osobom koja poseduje natprirodne moći. A ove glasine su nastale nakon što se Rasputin zbližio sa carskom porodicom.
U carskoj Rusiji se verovalo da su upravo Raspućinovi sastanci sa sinom Aleksandre Fjodorovne, odnosno carevim naslednikom, pomogli da izleči hemofiliju. U stvari, zvanično je dokumentovano da hemofilija nikada nije bila potpuno izlečena.
Pored toga, mnogi naučnici su skloni da veruju da se pod njegovim posedovanjem crne magije smatra Raspućinov dar ubeđivanja koji je posedovao. Neki to zovu hipnoza. U stvari, Raspućin je svaki dan satima razgovarao sa carevićem, nakon čega je izgledalo da je bolest popustila, ali se vremenom ponovo pojavila.
Govoreći o crnoj magiji, za Raspućina se takođe govorilo da je sektaš. Pripisivale su mu se razne sekte, ali su u to vreme najrasprostranjenije bile takozvane „hliste“. To su isti oni koji su se podvrgavali svakojakom fizičkom mučenju. Ova glasina još uvek kruži među svim vrstama alternativnih istoričara. Međutim, postoji zvanično pobijanje ove teorije.
Na primer, priznanja samog Raspućina, koji je više puta izjavljivao da nikako ne može biti „hlist“, jer je išao u crkvu i poštovao sve kanone, što je protivrečilo njihovoj, da je tako nazovemo, politici. Štaviše, čak je postojala i zvanična istraga u vezi sa njegovom povezanošću sa „hlistima“, koju je pokrenula Tobolska bogoslovija 1903. Sastajali su se sa svedocima, poznanicima, pa čak i rođacima Raspućina. Uspostavili su čak i nadzor nad njim. Ali, tokom 9 godina ove improvizovane istrage, nikada nije pronađena zvanična umešanost Raspućina sa sektašima.
I naravno, kada govorimo o Raspućinu, ne možemo mimoići temu njegove moguće veze sa caricom Aleksandrom Fjodorovnom. U stvari, i ove glasine su rođene pod prilično zanimljivim okolnostima. Prvi je to zvanično pomenuo bivši monah Iliodor, čija su pisma objavljivali mnogi mediji tog vremena.
U njima on govori o tome kako je Rasputin navodno zaveo caricu i zahvaljujući tome imao veliki uticaj na dvoru. To je razumljivo, jer je Iliodor, na pozadini Rasputinovog talasa popularnosti, imao potrebu da svoja pisma proda po višoj ceni. Ipak, godinama kasnije, stručnjaci su analizirali Iliodorova pisma i došli do zaključka da su falsifikat. Mnogi istorijski podaci u njima nisu odgovarali onome što se dogodilo u stvarnosti. Ili se datumi nisu poklapali.
O njihovoj vezi, zvanično je poznat samo jedan zapis u dnevniku Aleksandre Fjodorovne: „Moja duša je mirna samo kada ti, učitelju, sediš pored mene, a ja saginjem glavu na tvoja blagoslovena ramena. "
Bonus video: