Ljubav kakvu je znamo sa 20 godina, nije ista kao ona sa 30, a pogotovo ne kad u d**e spucaš 50 i kusur godina, oprostite na izrazu!
Kada ste oboje mladi, nekako se brzo zalepite jedno za drugo. Pa, bez razmišljanja o tome kakav je, kakvi su njegovi, da li imaju psihičkih poremećaja u porodici, samo zaronite u tu ljubav, izgubite glavu. Jedino što je bitno je da je lep i zgodan, da vas gleda milo i da je uvek tu.
Pa čak i da nemate ništa zajedničko, to nije bitno - bitno je da je seks dobar. A ako raskinete nakon godinu dana, to isto tako lako prođe, uz besne poruke, pozive i pijane noći sa drštvom. Možda ćete sebi obećati da ga nikad nećete preboleti, da ćete patiti i voleti ga, ali ta patnja vam i ne ide nešto od ruke.
A onda upoznaješ nekog novog, zaljubiš se preko svake mere i voliš ga, voliš, voliš. Venčate se i živite tako u nekoj slozi, a onda njemu ili vama osećanja izvetre. Shvatite da ga ne volite baš i eto ti razvoda.
Ljubav sa dvadeset i sa pedeset godina nije ista ljubav. Ja sam se uverila na svom primeru