Učimo od starijih

Recept za ljubav i kvalitetan brak koji živi duže od 50 godina: Iskustva parova

Od kuće sam ponela venčanicu, i veo svoje majke. Tamo sam stigla 12. avgusta, a venčali smo se 30. Nedostajala mi je moja porodica, ali vremenom sam se navikla, objašnjava 74-godišnja Gem
Porodica
14:58h
Recept za ljubav i kvalitetan brak koji živi duže od 50 godina: Iskustva parova
Foto: Shutterstock

Postoji li recept za srećan brak. Koji ja čarobna formula dugotrajne ljubavi? Kako da strast preživi više od 50 godina zajedničkog života? Toliko puta postavljana pitanja, ali sad tri para daju svoje recepte, počev od onih da ne večerate ispred televizora do potrebe za malim misterijama.

Zajedno već 56 godina - Gem (74) i Ezra (74) Haris, odrasli su Sent Katrini, selu na Jamajci. Ezra je emigrirao u Englesku sa 19 godina, a Gem je pošla za njim dva meseca kasnije. Venčali su se u avgustu 1958. Imaju troje dece, Dženifer (55), Kristofera (52) i Samantu (45), i četvoro praunučića.

OVDE saznajte bez kojih 9 staromodnih pravila veza može da opstane.

Ezra objašnjava da mu je u Engleskoj bilo teško samom, te da je Gemu pozvao da dođe, da se venčaju i kupio joj je kartu. Ona je pristala, i od tada mu je život dobio sasvim noviu notu. Kada je reč o braku, on smatra da konstantno mora da se radi na održavanju odnosa, a razgovor je najbitniji. "Morate da vodite računa i o deci. I da verujete u Boga. Ako imate vere u Boga, sve će biti u redu", dodaje on. "Trudim se da budem dobar muž".

Gem se pridružuje: "I sada se sećam pogleda iz aviona kada sam putovala ka njemu u Englesku. Ne znam ni sama kako sam se usudila. Ezra me nije čekao na stanici, već sam došla taksijem do njega. I dan danas sam ljuta zbog toga. Od kuće sam ponela venčanicu, i veo svoje majke. Tamo sam stigla 12. avgusta, a venčali smo se 30. Nedostajala mi je moja porodica, ali vremenom sam se navikla". Gem objašnjava da su imali nesuglasica svaki dan, ali da su ih uspešno prevazilazili. Oboje su obožavali da posete bar, popiju neko piće i plešu uz muziku.

Foto ilustracija
Foto ilustracija

Zajedno čak 73 godine

- Gledis (100) i Fred Kroft (96), upoznali su se na igranki u Nju Maldenu (jugo-zapad Londona), 1931. godine. Gledis je tad bila radnica u fabrici, a Fred inženjer koji se tada pridružio vazduhoplovstvu. Venčali su se 1940. godine, pre nego što je Fred poslat preko granice. Nakon rata, par se nastanio u predgrađu Londona. Imaju ćerku Odri (69) i unuka Ijana (41).

OVDE pročitajte ljubavne savete mama koje nismo slušale kad smo bile male!

"Upoznala sam Freda kada sam sa drugaricama otišla na igranku. Obožavala sam da plešem. Venčali smo se pre nego što je počeo rat. Nosila sam venčanicu koju su prethodno nosile moje tri sestre. Nismo imali puno gostiju, samo moje sestre i Fredova majka koja je napravila voćnu tortu", objašnjava Gledis. "Nisam želela da pravimo decu dok se rat ne završi, jer se mnogi očevi nikada nisu vratili. Tako je poginuo muž moje sestre, tužno. Odri smo dobili 1946. godine, posle je bilo kasno za još dece jer sam ja tad već imala 32. godine. Išli smo na sjajna putovanja, Fred bi me često iznenadio rezervacijom hotela za vikend".

Gledis dodaje da su oboje u braku bili staloženi, i smatra da je to ključ uspeha. On je bio dobar muž, a ona dobra žena.

"Nismo imali mnogo problema kao brojni parovi. Oboje smo bili zdravi, išli smo na putovanja i vredno smo radili. Sve smo radili zajedno i nikada nismo bili usamljeni", zaključuje ona.

"Ne postoji ništa magično u vezi sa našim brakom, živeli smo jedan normalan život. Imali smo probleme, ali smo ih rešavali", uključuje se ponosni muž Fred.

Zajedno 59 godina - Doren (89) i Patrik Skiling (86), venčali su se 1955. godine. U Noting Hilu su živeli 50 godina. Patrik je bio marketing menadžer, a Doren dizajner. Sedamdesetih godina oboje su napustili svoje poslove i zajedno pokrenuli štand nameštaja. Doren je 2006. godine dijagnostifikovana Alchajmerova bolest, i od tada njih dvoje žive u Domu za stare.

12 minuta je potrebno da odlučimo da li nam se neko sviđa! Više o tome saznajte OVDE.

"Jedan moj kolega je pokušao da izvede Doren na sastanak. Međutim, jedanput mi je rekao: "Izvedi ovu pticu, ja ne mogu da izađem na kraj sa njom". I tako sam je ja izveo na piće. Bio sam impresioniran. Zabavljali smo se pet godina, i nakon toga se venčali", priseća se Patrik.

"Nemamo dece i mislim da je to najveća tragedija naših života. Uvek smo mislili da ćemo ih imati jednog dana, ali na kraju je već bilo kasno. Sada kada je vidim kako drži lutku u ruci, mislim da ju je to pogodilo i više nego što sam sumnjao", objašnjava Patrik. "Zarađivao sam dobar novac u marketingu, puno sam pio i pušio. A ona je uvek imala strpljenja. Odlučili smo da damo otkaz, i postanemo poslovni partneri. Deset godina nakon toga počeli su njeni zdravstveni problemi. Ubzo su lekari ustanovili da pati od Alchajmera. Šest godina sam se brinuo o njoj kod kuće, međutim kada joj je postajalo sve gore, smeštena je u Dom. Obilazio sam je redovno. Sada smo oboje u domu, samo u zasebnim sobama. Ona me ne prepoznaje, ne zna da sam to ja, Pat, njen muž. Međutim, nasmeje se kad me vidi, barem me smatra prijateljskim licem, i to je nešto", objašnjava Patrik.

"Ja moram nekako da ispunim dan, šetam, boravim u bašti. Jednog dana kad nje ne bude bilo, ona neće patiti, ali meni će biti mnogo teško. Ali mora da se živi iz dana u dan. Tako, jer nikako drugačije ne može", zaključuje 86-godišnji deda.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs