Česta je predrasuda da su muškarci ti koji u ljubavnim odnosima mogu da budu bezosećajni ili iskorišćavati drugu stranu, a da to ima više veze s karakterom nego polom dokazuje i ispovest čitateljke Elite Daily-a. Da li je takvo ponašanje samo odbrambeni mehanizam, nešto što je naučeno ili rezultat karaktera pojedinca, teško je odrediti...
"Što se tiče ljubavnih veza, mogu zaista da biti bezosećajna. Moram to da priznam. Reći da sam žena za poželeti bi bilo zaista apsurd. Jednom sam bila s muškarcem kojeg sam doživljavala samo kao nešto neobavezno. Dotrčao bi u bilo koje doba da sam ga zvala, on je bio taj kojeg zovem u četiri ujutro ako sam pripita i napaljena. Živeo je u predgrađu, ali čim bih mu napisala poruku nakon celonoćnog obilaska klubova, promenio bi tri prevozna sredstva usred noći samo da me vidi.
Nakon što bih dobila ono što sam htela, rekla bih mu da ode. Bila sam gotova. Nisam ga želela pored sebe. Samo bih rekla: "Idi kući" i to je bilo to. On je želeo da ostane, pitao bi me da li ćemo na večeru sutra. Ništa od toga mu se nije ostvarilo. Nisam bila zainteresovana za njega i nisam želela da imam nikakve veze s njegovim planovima za nas. Ali on je i dalje uporno dolazio.
Rekao mi je da sam "žderačica muškaraca". Iskreno, sve moje veze su bile takve. Davala sam ništa ili vrlo malo, a uzimala ono što sam htela. Imam osećaja samo za vlastite želje, ne i za tuđe. Znate zašto? Zato što sam stalno gladna. Gladna novih iskustava, sirove energije, strasti. Gladna svega novog. Nikad se ne osećam smireno, zadovoljno.
Nisam želela da pravim kompromise, a ako neko nije hteo da oh pravi sa mnom - u redu, naći će se brzo drugi. Svoje dvadesete sam provela u borbi između "dve sebe" - onakve kakva sam u vezi i onakve kakva sam bez muškarca pored sebe. Ipak, postoji razlog zašto ovo sada pišem. Prvi put u mom životu, nalazim se u vezi koju smatram zdravom i odraslom. Koliko god sam se trudila da pobegnem od njega, on se držao. Pokušala sam da ga oteram, ali nije dopuštao.
Istina je da to mogu svi koji radije ne bi osećali ništa nego rizikovali bol. Zbog toga sam uvek radije slamala tuđa očekivanja pre nego što bismo ušli u dublju vezu, nego da dopustim da se moje srce slomi. To je prava istina, a uvek postoji nada da će da naiđe neko vredan, neko ko nije nesiguran i neko ko će moći da se nosi s tim."