Peko Dapčević i Milena Vrsjakov

 Kako je 17 godina mlađi general, koji je u oslobođeni Beograd ujahao na belom konju, uspeo da osvoji glumicu vanredne lepote? Ljubav planula na Jadranu, leta 1952.

“On je bio visoki funkcioner, uz to lep, zrele, izrazito muške i snažne lepote, a iznad svega - pratila ga je legenda i slava ratnog komandanta, što je oduvek opijalo živahnu maštu žena, pa i budilo zavist zbog promašene sreće. A sem toga se on, budući mu je čitava mladost protekla u ratovima i tamnicama, čim se najzad dočepao makar i prividnog mirnodopskog života, poširoko zabavljao ne toliko olako koliko željno, uprkos svim partijskim i drugim ograničenjima i za to vezanim unutarnjim grižnjama…”

Peko_Dapčević_na_Sremskom_frontu.jpg
Foto: Wikipedia

Pred “golim sečivom mržnje i prezira” našla se glumica i 17 godina mlađi general: Milena Vrsjakov i Peko Dapčević.O lažljivim razlozima idealizovane sredine pisao je Milovan Đilas u “Anatomiji jednog morala“.

Kako je “kod toliko dobrih starih drugarica” pronašao baš glumicu, a ne “neku ženu starinskog kova” propitivala se javnost. Oprostili bi oni generalu sve zbog “minulog rada” ali kako primiti “uljeza” u visoki oficirski i partijski serkl.

Upoznali su se tokom leta 1952., dok je Peko letovao u Dubrovniku, gde je Milena snimala film „Svi na more“. Par se ubrzo venčao, a kum im je bio Milovan Đilas, koga su uveliko spremali za, ne samo, politički rashod.

Karijeru Milene Dapčević, obeležila je naslovna uloga u filmu „Anikina vremena“ ( 1954.) potom i prepoznatljivi filmovi pedesetih:” “Pesma s Kumbare“, “Gospođa ministarka”… „Za tebe Nanoviću nema ‘leba“: Hod po mukama jednog od najpoznatijih jugoslovenskih filmskih reditelja.

milena-dapcevic.jpg
Foto: Printscreen Youtube


S tim u vezi, gotovo je zaboravljeno da je prvu emisiju Televizije Beograd 1958. godine vodila upravo Pekova Milena, koja je tako postala i prva srpska i jugoslovenska spikerka, pre Dušanke Kalanj.

Došla je da pročita pozdrav Sovjetskom Savezu, koji će se emitovati u Moskvi i zbog toga je imala veliku tremu. Važan tekst pročitala je u svojoj haljini...

Sledeći put kad se pojavila na malom ekranu bilo je to u prvoj televizijskoj drami "Slučaj u tramvaju".

U njenom prvom filmu “Bakonja fra Brne” (1951.) igra i Mira Stupica, koja se dve decenije kasnije udaje takođe za narodnog heroja Cvijetina Mijatovića Maja.

Zanimljiv izvor Mire Stupice

Njen prvi muž Milivoje Mavid Popović igra kod drugog Maja - Karla, u brojnim filmskim koprodukcijama dela tog pisca. Jednom prilikom kod Mavida je došla Mira Stupica tražeći savet. Na stolu popularne Kike Bibić, našle su se, skoro u isto vreme dve bračne ponude.

mira-stupica-1.jpg
Foto: Printscreen Youtube / Otvorena Vrata

“Koju od te dve da izaberem”, pitala je Mavida, svog prvog muža. Jedna je bila Cvijetinova, a druga nobelovca Ive Andrića.

“Predložio sam joj da to ipak bude Cvijetin jer su Andrića pritisle godine a imao je i problem sa zdravljem”, objasnio je Mavid.

Da li je Mira Stupica prihvatila savet bivšeg muža ili ne tek 1973. treći put "da" izgovorila je budućem predsedniku Predsedništva SFRJ Cvijetinu Mijatoviću.

Majova prva supruga bila je takođe glumica: Sibina Bogunović Mijatović. Diplomirala je 1956. u klasi profesora Joze Laurenčića. Igrala je u manjem broju filmova. Od “Malih stvari” do “Konjuh planinom”, “Mosta”, “Bitke na Neretvi”. Sibina Mijatović poginula je u saobraćajnoj nesreći, iste godine kada je preminuo Bojan Stupica.

Iako je politička scena nesrazmerno šira od pozorišne Mira Stupica nije putovala sa suprugom prilikom njegovih zvaničnih poseta čime je jasno dala do znanja da joj ta scena nije važnija od pozorišne. Ali avgusta 1976. Tito je izričito zahtevao da na Samit nesvrstanih u Šri Lanku krenu sve žene, kao pratilje svojih muževa. Miri se činilo kao da se “rukovala sa pola čovečanstva” .

“S ogromnom radoznalošću sam, dugim putem od aerodroma do centra Kolomba, razgledala okolinu, a kada su me docnije pitali kakva je prestonica Šri Lanke, rekla sam: „Kao ogroman Šabac na moru.“ Zgrade su bile niske, skromne, sem poneke novosagrađene. Proveli smo tamo oko nedelju dana, pa sam upoznala lepote te čudesne zemlje. I dok su muškarci mudrovali o politici, mi žene smo se šetale, kupovale divan pamučni batik i poludrago kamenje po prihvatljivim cenama.” – sećala se tih dana Mira Stupica

Vest da je preminuo Cvijetin Mijatović državna televizija nije prenela. Mira Stupica je bila ogorčena.

Renata Ulmanski i jugoslovenski šef diplomatije Mirko Tepavac

Mirko Tepavac, nekadašnji direktor “Politike”, kasnije i ministar inostranih poslova velike Jugoslavije, nestao u čistki srpskih liberala, bio je muž glumice Renate Ulmanski.

Ova poznata glumica prevela je Tomasa Bernharda i još dvadesetak drama sa nemačkog na srpski jezik.

Njen otac je bio predratni ministar a majka Erika Austrijanka, deda Sava - austrougarski general… Otac Milan Ulmanski bio je doktor prava i ministar šuma i rudnika u Vladi Nikole Uzunovića - inače dede glumca Tanasija Uzunovića.

Teško da je to mogla biti preporuka da Renata Ulmanski dobije Zlatnu arenu i odigra više od 2.000 predstava.

bata-stojkovic-legat-28102024-0016.jpg
Foto: ATAImages

Dragiša Gile Đurić, nekadašnji direktor “Avale filma” odlično je poznavao Mirka Tepavca Belog, koji je kao ministar inostranih poslova službovao upravo u onoj kancelariji u kojoj je sedeo njegov tast, otac Renate Ulmanski.

“Ja sam žena ministra, ja nisam bilo ko - rekla je svojevremeno majka Renati. A ćerka joj je uzvratila: Pa i ja sam žena ministra!

"Ti si žena ministra u vladi gde ih ima trideset a moj muž je bio jedan od osam ministara Kraljevine. Nekada nije mogao bilo ko da dođe za ministra kao danas - svedočio je Dragiša Đurić o ovom razgovoru majke i ćerke Ulmanski.

mirko-tepavac.jpg
Foto: Printscreen Youtube

Tepavac je umro 28. avgusta 2014. u Beogradu i sahranjen je na Novom groblju.

Gile Đurić i Milanka Udovički

Gile je bio gradski “budža”, od predsednika opštine Čukarica do direktora Parking servisa i Aerodroma “Begrad”. Njegova žena, ne i jedina, bila je takođe glumica Milanka Udovički. Iako se u filmu Joce Živanovića “Te noći” (1958) pojavljuje prvi put u 15. minutu, ponela je glavnu ulogu. Milanka je bila prva Srpkinja, dizajnerka koja se našla na naslovnoj strani “Voga”, nije se češljala, pušila je lulu i doktorirala na Sorboni.

screenshot.jpg
Foto: Printscreen Youtube / Bojan Rajević

Ženio se Gile Đurić više puta kao i njegov veliki prijatelj glumac Ljuba Tadić. Toliko su dobri bili da su se oženili istom ženom, poznatom balerinom. Prvo Ljuba, zatim Gile.

“Beograd je mislio da je ona njega ostavila zbog mene a nije uopšte bilo tako - ispričao je Đurić Petru Laziću (“Nema malih uloga”). Ljuba se požalio Krcunu a on ga je pitao: Imaš li pištolj? Nemam, šta će mi - odgovorio je Ljuba. Krcun izvuče pištolj i da mu: Ako si Srbin i muško ubij ga! Ljuba se na taj Krcunov štos samo nasmejao”.

Olivera Katarina i Miladin Šakić

Olivera Katarina je ostala zapamćena i kao „jedina žena pred kojom je klečao Salvador Dali”. Nije bio jedini. Pred fatalnom crnkom YU filma klečali su mnogi. Od “Skupljača perja” do “Goje”, Kana i pariske “Olimpije” u kojoj je održala je 72 uzastopna koncerta.

Udala se za Miladina Šakića, potpredsednika Skupštine grada, dok je gradonačelnik Beograda bio Branko Pešić.

Stalni angažman je dobila 1962. u Narodnom pozorištu u predstavi „Koštana“, gde upoznaje svog prvog muža, tadašnjeg kritičara Vuka Vuča.

olivera-katarina-sa-sinom-manetom.jpg
Foto: Kurir / Dragana Udovičić

Kako brak nije funkcionisao, Olivera posle dve godine odlučuje da napusti Vuka. Snimivši film Vojnik 1966. godine odlazi na Kanski festival, iako pozorište zbog toga nije trpelo, po povratku u Beograd dobija otkaz.

Olivera Katarina jedna je od najlepših glumica sa Balkana Foto: Printscreen/YouTube, Prinscreen Youtube / teodordebry, preentscreen/Youtube

Poznanstvo i ljubav s Ratkom Draževićem joj otvara mnoga vrata u svetu filma, posle sedam godina provedenih s njim usled neslaganja Olivera ga napušta i udaje se za tadašnjeg potpredsednika Beograda Miladina Šakića. Iz braka sa Miladinom dobija sina Maneta Šakića.

Stil/Nova/ Milovan Đilas “Anatomija jednog morala“/Wikipedia