Knez Aleksandar Karađorđević bio je vladajući knez Srbije od 1842. do 1858. godine i mlađi sin vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa. Rođen je 11. oktobra 1806. godine u Topoli.
Nakon sloma Prvog srpskog ustanka, njegova porodica je izgnana u ruski grad Hotin, a rano detinjstvo obeleženo mu je i smrću starije braće.
Nakon smrti njegovog oca Karađorđa, izbeglički dani u dalekoj Rusiji postali su još teži. Iako je upisao Paževski korpus u Kišinjevu, zbog nedostatka novca, svoje formalno obrazovanje nikada nije dovršio.
Knez Aleksandar Karađorđević nije imao mira ni za života, ali ni u smrti
Ustavobraniteljima nisu odgovarale pojedine odluke kneza Aleksandra. To je dovelo do sazivanja Svetoandrejske skupštine, u decembru 1858. godine, kada je iznuđena njegova abdikcija.
Na presto se vraća Miloš Obrenović, dok Aleksandar odlazi na svoje imenje u okolini Temišvara. Njegov miran i povučen život nije bio dugog veka, jer je nakon ubistva kneza Mihaila proglašen za zaverenika koji je obezbedio novac i oružije. Savremenici bliski knezu su tvrdili da su ga ove osude duboko povredile, a pravdu je dobio na Peštanskom redovnom sudu - koji ga je oslobodio krivice.
Upokojio se 3. maja 1885. godine u Temišvaru, a sahranjen je u Beču. Zabeležen je i incident iz 1911. godine, kada mu je grob oskrnavljen a lobanja ukradena. Tada je "Mali žurnal" opisao događaj sledećim rečima:
"Telo počivšeg srpskog knjaza Aleksandra Karađorđevića boravilo je poduže večni sanak u bečkom starome groblju, koje se napušta i zapušta. I grobnica kneževa namerno ili nenamerno, kako to pišu bečki listovi, nije bila tačno ubeležena u grobljanske knjige. Telo se imalo uskoro preneti na dalji večni boravak u topolsku crkvu, koju podiže kralj Petar Karađorđević".
U tom periodu, mnogi su smatrali da je ovo bio čin političke osvete, odnosno izraz mržnje prema kralju Petru. Drugi su pak ovaj čin posmatrali kao deo sujeverja srpskog naroda "da jedan na strani sa’ranjeni kralj, može samo bez glave biti prenet u svoju zemlju, ako se ovoj ne želi nesreća", prenosi Danas. Lobanja je ubrzo pronađena na groblju u jednom žbunu.
Posmrtni ostaci kneza Aleksandra Karađorđevića i njegove supruge Perside, preneti su 22. decembra 1911. godine u zadužbinu Kralja Petra Prvog na Oplencu, gde i danas počivaju.
Knez Aleksandar Karađorđević, najmlađi Karađorđev sin, vladao je Srbijom od 1842. godine do 1858. godine.