Postoji nekoliko svetih budističkih i vedskih spisa koji opisuju, kako ih oni nazivaju – udaljene i bliske, spoljašnje, unutrašnje i tajne znakove, koji upućuju na približavanje smrti.
Takvi znakovi mogu da se jave u periodu između tri i šest meseci pre nego što će nastupiti smrt, i njih možemo da podelimo u tri grupe: telesne, mentalne i znakove u snovima. Ovi znakovi ne ukazuju nužno da će osoba umreti u kratkom periodu, ali ukoliko su prisutni u dužem periodu, prema budizmu – skora smrt je neizbežna. Te znakove budizam posmatra kao pripreme za prelazak u naredno telo ili oslobođenje. Istočna kultura se po pitanju fenomena smrti prilično razlikuje od Zapada – oni o smrti otvoreno pričaju, i to im je česta tema, kako za razgovor, tako i za razmišljanje.
Prema ovoj religiji, telo se sastoji od pet elemenata: eter (prostor), vazduh (vetar), vatra, voda i zemlja. Oni veruju da onog trenutka kada započne proces smrti, ravnoteža između tih elemenata postaje neproporcionalna, i tada više ni medicina ne pomaže.
Jedan od spoljašnjih predznaka smrti je ukoliko osoba prestane da čuje vrlo fine vibracije i rezonance zvuka koje svaki čovek čuje, ali na njih ne obraća pažnju.
Postoje jaki fizički i mentalni pokazatelji da se osobi bliži smrt, čak i kada ta osoba ne boluje od neke teške bolesti, smatraju budisti