Đurđevdan je praznik koji je posvećen je Svetom Đorđu, zaštitniku proleća, svetlosti, prirode u cvatu, ali i pastira i ratnika. Praznik je čuven po veselim urancima, jagnjećem pečenju, ali i starim običajima koji, prema narodnom verovanju, imaju moć da obezbede zdravlje, sreću, ljubav i dobru godinu.
Đurđevdanski uranak
Master etnolog Centra za negovanje tradicije Čačak Jelena Milićević podsetila je na važan običaj koji se danas vezuje za Prvi maj.
Naime, u periodu pre Drugog svetskog rata mladež okupljala na izvorima, pašnjacima ili proplancima i tu dočekivala današnji praznik, što predstavlja đurđevdanski Uranak.
- Mi smo danas svedoci da je ovo praktikovanje pomereno za pet, šest dana unapred ali treba znati odakle nam taj običaj koji sada praktikujemo za Prvi maj, a zapravo bi trebalo na Đurđevdan”, zaključila je za Rinu Jelena Milićević, master etnolog Centra za negovanje tradicije Čačak.
U srpskoj tradicijskoj kulturi, godina je bila podeljena na dva dela, zimski i letnji koji upravo počinje na Đurđevdan, kada se smatralo da vegetacija postaje lekovita i da ima posebna svojstva.
- Prema nekim starim, narodnim običajima postojao je tabu nejedenja jagnjećeg meseca do današnjeg dana. Tako se na Đurđevdan vršila prva muža ovaca za tu godinu kao i ritualno, prvo konzumiranje jagnjećeg mesa u toj godini. Na današnji dan vršila se i ritualna muža ovaca koja se obavljala kroz venčiće koji su se pravili od bilja, obično đurđevka ili mlečike koji se beru petog ili šestog maja i prave. Na taj način se štite ukućani, stoka i ceo imetak, rekla je za RINU Jelena Milićević, master etnolog čačanskog Centra za negovanje tradicije.
Ljubavna magija
Kada se govori o ljubavnoj magiji na današnji dan, Milićević kaže da je i tu neizostavni deo trava i vegetacija.
U nekim krajevima, mlade, neudate devojke bi se kitile na današnji dan grančicom graba da bi se u narednom period momci grabili za njih. U nekim drugim krajevima, devojke bi grabuljama grabile travu ili lišće kako bi se takođe momci za njih grabili”, rekla je ona.
Predviđanje vremena tokom leta
Za današnji praznik se verovalo da može pokazati i kakve će biti vremenske prilike tokom predstojećeg leta.
- Ukoliko bi danas pala kiša odnosno ukoliko bi se, kako narod kaže `zamutila voda`, čekalo bi nas sušno leto. Isti je princip i za Veliki petak. Dakle, i na Veliki petak i na Đurđevdan ukoliko dođe do padanja kiše, leto će biti sušno. Veliki petak je bio kišan, a ostaje nam da vidimo da li će nas i danas kiša iznenaditi pa onda time i naslutiti sušno leto”, rekla je Milićević.
Dan pre Đurđevdana – branje biljaka koje imaju simboličnu moć
Pripreme za Đurđevdan trebalo bi da počnu još u zoru 5. maja. Tada žene, devojke i deca odlaze u prirodu da beru posebno bilje koje ima simboličnu moć. Najčešće se bere zdravac – biljka zdravlja, dren – za dug život i snagu, selen – da se “duša miriše”, kao i đurđevak, kopriva, mlečika, detelina i vrba. Veruje se da upravo bilje koje je ubrano uoči Đurđevdana ima lekovita i magijska svojstva, jer priroda tada dostiže vrhunac svoje prolećne moći.
Ubrano bilje se stavlja u posudu sa vodom i ostavlja napolju da prenoći pod zvezdama. Ponekad se u tu vodu stavlja i prvo crveno vaskršnje jaje – simbol života i zaštite. Ta voda, poznata kao “đurđevdanska voda”, služi za umivanje narednog jutra i ima ulogu svojevrsnog prirodnog blagoslova.
Uveče, žene često donose vodu sa vodenice ili potoka – takozvanu “omaju” – i u nju stavljaju to isto bilje. Veruje se da ova voda ima posebnu moć da očisti sve nakupljeno zlo i umor iz tela i duše. Ovim činom završava se duhovna i fizička priprema za veliki praznik.
Narodna verovanja
U mnogim krajevima i danas se praktikuje kupanje u reci na Đurđevdan. Veruje se da voda tog jutra ima čudotvornu moć – da leči, podmlađuje i donosi blagostanje. Oni koji ne mogu da odu do reke, obavezno se umivaju “đurđevdanskom vodom” pripremljenom prethodne večeri.
Domovi se kite biljem koje je ubrano dan ranije. Venčići od zdravca, drena i đurđevka stavljaju se na vrata kuće, kapije, prozore, pa čak i na stoku, kako bi se obezbedila zaštita od bolesti, uroka i zlih sila. Na kuće i štale često se stavljaju i krstići od leskovih ili grabovih grančica – simbol zaštite od groma i nevremena.
Deca i mladi se kite cvećem, opasuju vrbovim prućem i ukrašavaju vencima – sve kako bi bili veseli, zdravi i jaki poput prirode koja se upravo razigrala. Neki od tih venaca bacaju se u reku, uz želju da sve loše “odnese voda”, a sve dobro ostane.
Veruje se i da su veštice najaktivnije oko Đurđevdana – zato se kuće kite i pale se vatre.
Đurđevdan je vreme kada, prema narodnoj tradiciji, svet ima pojačanu duhovnu energiju. Zbog toga se veruje da na ovaj dan ne treba spavati – jer će onaj ko spava na Đurđevdan cele godine biti pospan i bezvoljan. Kaže se i: „Ko spava na Đurđevdan, imaće glavobolje cele godine.“