Na Bogojavljenjese u svim crkvama i hramovima osvećuje voda. To je svečani obred kojem prisustvuje mnoštvo ljudi, koji osvećenu vodu nose svojim domovima, jer se ta Sveta Vodica - Bogojavljenska, čuva u svakom domu preko cele godine kao velika svetinja, a koristi se samo u velikoj nuždi (bolesti, uznemiravanje od strane zlih duhova).
Velika je dilema među vernicima koliko dugo mogu da čuvaju svetu vodicu i šta da rade sa starom kada stigne nova.
Sveta Vodica, naročito ona Bogojavljenska, koju narod uglavnom i nosi svojim domovima, može se čuvati neograničeno vreme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu.
No, glavno pitanje je "nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta da se radi sa starom?" Odgovor na to pitanje, u crkvenim knjigama ne piše, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga.
Ali zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila, te je isti stekao predanjsku vrednost, kao i mnoge druge stvari koje se putem predanja u Crkvi čuvaju.
Dakle, po tom narodnom predanju, a sada i crkvenom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske Vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće.
U svakom slučaju tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju.
