Jedan od najpoznatijih hitova Zdravka Čolića, pesma "Pjevam danju, pjevam noću", krije iza sebe tragičnu ljubavnu priču koja je malo kome poznata. Ova emotivna balada, koju danas mnogi znaju, nadahnuta je neostvarenom ljubavlju između mladog pesnika Branka Radičevića i Vilhelmine Mine Karadžić, kćeri velikog Vuka Stefanovića Karadžića.
Branko Radičević, rođen 1824. godine, bio je talentovani pesnik i student medicine koji je u Beču upoznao Vilhelminu. Mina, kako ju je od milja zvao njen otac Vuk, bila je izuzetno obrazovana i nadarena mlada dama. Osim što je pisala pesme, bavila se slikanjem, svirala je muzičke instrumente i govorila više jezika, uključujući francuski, italijanski, engleski i ruski.
Branko, koji je u to vreme bio mlad pesnik,siromašni student i već ozbiljno bolestan od tuberkuloze, odmah se zaljubio u Minu. Njegova osećanja prema njoj bila su duboka i iskrena, što se najbolje vidi u stihovima koje je posvetio njoj. Ove stihove, koji su danas poznati kao tekst pesme "Pjevam danju, pjevam noću", napisao je Branko jedne Badnje večeri 1849. godine, kada je Mina zatražila od njega da joj se potpiše u spomenar.
Nikad ostvarena ljubav
"Vuk je toga dana ugostio svoje goste i prijatelje, a jedan od njih mi je na dar doneo knjižicu- spomenar. Dogovorila sam da svako od gostiju nešto upiše u nju, pa sam došla i do Branka. Dok sam se okrenula, on je već napisao: "Pjevam danju, pjevam noću / pjevam što god hoću / i što hoću to mogu, samo jednu stvar ne mogu / da pevam glasno, glasno, silovito / da te podignem sa zemlje, da te stavim među zvezde…", prisećala se Mina.
Mina je u svojim memoarima opisala kako je te večeri Branko spontano napisao stihove koji su ostali zapamćeni kao jedan od najlepših primera romantičarske poezije. Ona je Brankovu pesmu opisala kao "mirisni jutarnji cvet", a mladog pesnika nazvala "genijem". Njihova ljubav, iako nikada ostvarena, ostala je zauvek zabeležena u stihovima koji su prožeti dubokom emocijom i strašću.
Unatoč tome što je Branko imao samo 25 godina kada je napisao ove stihove, već je bio sveestan da je njegov život pri kraju zbog neizlečive bolesti. No, njegova ljubav prema Mini bila je toliko snažna da ju je "uzdigao" među zvezde u pesmi koja i danas živi kroz glas Zdravka Čolića. Nažalost, Brankovi snovi o zajedničkoj budućnosti s Minom nikada se nisu ostvarili. Mina je ubrzo napustila Beč s ocem Vukom i ruskim lekarom Ognjevom, koji se svideo njenom ocu. "Ako ne lažem, ovo će biti Minin muž. Kažu da je i njega Bog stvorio, može biti dušu, ali telo…", rekao je mladi pesnik.
NE PROPUSTITE
Bonus video:
