Jedan od takvih primera je slučaj Henrija Tomasa, čoveka koji je jednog jutra za dlaku izbegao smrt na gradilištu, da bi ga kasnije toga dana našli spaljenog u njegovom stanu.
Ovo nije jedini slučaj čoveka čije se telo spontano samozapalilo, a još je čudnije što su svi predmeti oko ovih ljudi ostali potpuno netaknuti. Misteriozne okolnosti takođe su pratile i organe pokojnika. Tako postoji slučaj Amerikanca Sonija Grejema, koji je 1995. primio srce od Terija Kola, nakon što je Kol sebi pucao u glavu.
U spletu čudnih okolnosti, Grejem je počeo da se druži s Kolovom udovicom, s kojom nikad ranije nije bio u kontaktu, a njih dvoje su čak i stupili u ljubavnu vezu, koja je izgledala identično kao i brak Kola i njegove žene. Na kraju je pao u depresiju, isto kao i Kol, pa je i sam oduzeo sebi život pucajući u glavu.
Još jedna misteriozan slučaj koji potvrđuje misterioznu predodređenost smrti je onaj o mačku Oskaru iz staračkog doma u američkom gradu Providens. Oskar, koji uopšte nije bio druželjubiv, mazio bi se samo s osobama koje bi umirale u roku od četiri sata nakon kontakta s njim.
Još jedna zanimljiva pojava je navodna "zaraznost" smrti. Naime, prema nekim podacima ljudi u bolnicama najčešće umiru za vikend i blagdane, a gotovo nikada ne umre samo jedna osoba na odeljenju, nego više njih.
Mnoštvo bizarnih fenomena kojima je čovečanstvo svedočilo navelo je mnoge na mišljenje da je čas smrti zapisan već prilikom rođenja i da se ne može izbeći ni po koju cenu