Sa godinama mnoge stvari odjednom prestaju da budu apstraktna filozofija i postaju gotovo opipljive. Kao da neko tiho postavlja jednostavne istine na sto i govori: pogledajte, sve vreme su bile pred vašim očima.

"Život je sekunda", kaže 64-godišnja glumica Irina Rozanova u jednom intervjuu. U tim rečima nema ni tragedije ni panike, već samo trezvenog pogleda na stvarnost. Sekunda nije duga, ali u njoj čovek može proživeti čitavu epohu: zbuniti se, ogorčiti, stvoriti iluzije ili konačno odrasti.

Da bi poboljšala svoj život, žena često mora da se oslobodi nečega što ju je godinama sputavalo, a ne da neprestano traga za nečim novim. Potrebno je da odbaci lepe, ali često destruktivne mitove u koje je dugo verovala.

1. Niko neće rešiti vaše probleme umesto vas

Koliko se samo nade polaže u iščekivanje da će se jednog dana pojaviti prava osoba – snažna, zrela i pouzdana. Neko ko će doći i preuzeti odgovornost, pružiti rame, završiti administrativne poslove, rešiti pitanje kredita, razgovarati sa šefom ili lekarima i pružiti moralnu i finansijsku podršku kada je najpotrebnije.

Društvene mreže prepune su romantičnih poruka poput: "Onaj koga tražiš i sam traži tebe." I ljudi zaista traže nekoga, ali neretko sa istom željom – da sebi olakšaju život i pronađu osobu koja će preuzeti deo njihovog tereta.

shutterstock_2626593655.jpg
Foto: Shutterstock, Anelo

Stvarnost je, međutim, mnogo jednostavnija i ponekad surovija. Čovek koji ume da rešava sopstvene probleme uglavnom ne traži nekoga na koga će ih prebaciti, već partnera sa kojim može ravnopravno da gradi odnos. Traži osobu koja ume da stoji na svojim nogama.

Što duže žena čeka da neko drugi preuzme inicijativu – bilo da su to institucije, fondacije, rođaci, odrasla deca ili prijatelji – to više može da se produbljuje osećaj sopstvene bespomoćnosti. Čekanje ume da bude iscrpljujuće, često čak i više od konkretnog pokušaja da se nešto promeni.

Postoji jedna gorka, ali oslobađajuća istina: sve što čovek može da uradi sam, trebalo bi da pokuša da uradi sam.

To, naravno, ne znači da treba odbaciti pomoć ili se odreći bliskih ljudi. Reč je o tome da ne treba sopstveni život i odluke u potpunosti prepustiti drugima. To je važan deo zrelosti i samostalnosti.

Eleonora Ruzvelt je jednom rekla: "Niko ne može da učini da se osećate manje vredno bez vašeg pristanka."

U tim rečima krije se važna poruka. Niko nije dužan da vam uvek olakšava život, ali ni vi ne bi trebalo da zaboravite koliko toga možete da učinite za sebe.

shutterstock_2579985249.jpg
Foto: Shutterstock, Anna Nahabed

2. Ljudi nas vole iz određenih razloga

Svi bismo voleli da verujemo u bezuslovnu ljubav, onu koja postoji „samo zato“. U odnos u kojem možemo da budemo kakvi god jesmo – umorni, razdražljivi, lenji, neuredni ili ćudljivi – a da i dalje ostanemo najvažnija osoba u nečijem svetu.

Često se podrazumeva da će nas roditelji uvek voleti, da će deca ostati uz nas, a da će se negde pojaviti i partner sa kojim smo, navodno, odavno povezani nevidljivim nitima sudbine.

Takva ideja zvuči lepo, ali stvarni odnosi zahtevaju mnogo više od romantičnih očekivanja.

Psiholog Fric Perls, jedan od osnivača geštalt terapije, naglašavao je značaj autentičnosti i odgovornosti u međuljudskim odnosima. Ljudi se povezuju, između ostalog, zato što u prisustvu drugih pronalaze razumevanje, sigurnost, bliskost i osećaj prihvaćenosti.

Ljubav ne znači da ne primećujemo mane druge osobe. Naprotiv, ona podrazumeva da nekoga vidimo realno, sa svim njegovim vrlinama i slabostima, i da svesno biramo da gradimo odnos sa njim.

shutterstock_1594494919.jpg
Foto: Shutterstock, Aila Images

Zanimljivo je da se prema nepoznatima često ponašamo sa mnogo više obzira nego prema najbližima. Na poslu, u prodavnici ili među poznanicima pažljivo biramo reči, trudimo se da budemo ljubazni i ostavimo dobar utisak. Kod kuće, međutim, ponekad dopuštamo da umor, nervoza i nezadovoljstvo prerastu u ravnodušnost ili grubost.

Kao da se podrazumeva da će naši najbliži sve razumeti i oprostiti, bez obzira na to kako se prema njima ponašamo. Međutim, ni porodična ljubav nije dozvola za nepoštovanje. Ljudi koji nas vole takođe imaju svoje granice, osećanja i pravo da biraju kakve odnose žele da neguju.

"Voleo je čoveka i video u njemu ono što bi mogao da postane", jedna je od misli koje se često povezuju sa književnim razmišljanjima Fjodora Dostojevskog o ljubavi i ljudskoj prirodi.

Videti nekoga znači prepoznati i njegove vrline i slabosti. Ipak, bliskost ne može da opstane samo na razumevanju jedne strane. Potrebni su uzajamno poštovanje, pažnja i spremnost da se odnos neguje.

3. Novac nije nevažan, a finansijska samostalnost je oblik sigurnosti

Izjava "Mi smo široke ruke, ali ne umemo da štedimo" ponekad zvuči gotovo ponosno, kao da je nebriga o novcu dokaz dobrote, velikodušnosti ili duhovne širine.

Međutim, kada stignu računi, svakodnevne obaveze i nepredviđeni troškovi, takva filozofija brzo gubi smisao.

Novac nije samo broj na bankovnom računu. On predstavlja mogućnost izbora, određeni stepen sigurnosti i slobodu da čovek ne mora da zavisi od tuđih odluka u svakoj životnoj situaciji.

starija žena.jpg
Foto: Shutterstock

Mnoge žene su tokom života više pažnje posvećivale pronalaženju pouzdanog partnera nego izgradnji sopstvene profesionalne karijere. Neke su pronašle stabilan odnos i godinama živele u sigurnosti, oslanjajući se na partnerova primanja. Ipak, život ne garantuje da će okolnosti zauvek ostati iste.

Posao može da propadne, brak može da se završi, a partner može da se razboli, izgubi posao ili jednostavno više ne bude u mogućnosti da samostalno izdržava porodicu. Tada postaje jasno koliko su obrazovanje, radno iskustvo i finansijska pismenost važni.

Zato ulaganje u sopstveno znanje i sposobnost da se zaradi novac nije hir, već jedan od načina da se obezbedi sigurnija budućnost.

Koko Šanel je govorila: "Žena treba da bude dve stvari: otmena i lepa."

Iza elegancije i lakoće po kojima je ostala upamćena stajali su rad, disciplina, preduzimljivost i istrajnost. Njena životna priča pokazuje da samostalnost i sposobnost da se izborimo za svoje mesto ne moraju da budu u suprotnosti sa ženstvenošću.

Finansijska nezavisnost ne znači da čovek treba da postane hladan ili da se odrekne bliskosti. Ona znači da ima mogućnost da donosi odluke bez stalnog straha od toga šta će se dogoditi ako ostane bez tuđe podrške.

Zarađivati novac nije lako, ali ni život u potpunoj zavisnosti od drugih nije jednostavan.

profimedia0787539213.jpg
Foto: Hatami / Shutterstock Editorial / Profimedia

4. Sve što cveta jednog dana počinje da vene

Mladost retko upozorava na prolaznost. Ona je glasna, puna planova, smeha i žurbe, pa se čini da će telo zauvek biti naš saveznik i da ćemo uvek imati dovoljno snage za sve što poželimo.

Vremenom se, međutim, mnogo toga menja. Lice dobija drugačije crte, telo se menja, energija više nije ista, a oporavak nakon napornog dana može da traje duže nego ranije.

Modna stručnjakinja Evelina Hromčenko često govori o važnosti kvalitetne garderobe i dobrih cipela kao ulaganja u izgled i samopouzdanje. I zaista, odeća u kojoj se osećamo dobro može da utiče na naše raspoloženje i način na koji doživljavamo sebe.

Ipak, vreme je najstroži investitor i ne postoji garderoba koja može da zaustavi njegove promene.

Problem nastaje kada žena čitavo samopouzdanje izgradi isključivo na mladosti, lepoti i fizičkom izgledu. Tada svaka promena može da postane izvor nesigurnosti, nezadovoljstva i straha od budućnosti.

Prihvatanje prolaznosti ne znači odustajanje od nege, lepote ili želje da dobro izgledamo. Naprotiv, znači da naučimo da brinemo o sebi bez neprestane borbe protiv sopstvenih godina.

"Starost nije gubitak mladosti, već nova faza mogućnosti", napisala je Beti Fridan.

Prihvatanje sebe u novom životnom dobu nije uvek jednostavno, ali može da donese veliko olakšanje. Žena koja ne pokušava po svaku cenu da izgleda kao da ima trideset godina, već pronalazi način da neguje svoju lepotu, stil i energiju u skladu sa svojim godinama, često zrači posebnom sigurnošću.

Prolaznost nije samo gubitak. Ona je i promena, sazrevanje i prilika da otkrijemo nove strane sebe.

5. Živite samo jednom – zato ne odlažite ono što vam je važno

Izraz "Živi se samo jednom" često se koristi kao opravdanje za nepromišljene odluke, preterivanje i neodgovorno ponašanje. Međutim, njegova suština može da bude mnogo dublja.

Život zaista nemamo priliku da ponovimo. Ne postoji generalna proba, niti mogućnost da se vratimo u iste godine i proživimo ih drugačije. Vreme koje je prošlo ne može da se nadoknadi, zbog čega je važno da ne trošimo čitav život čekajući da se pojave savršeni uslovi.

To ne znači da treba neprestano juriti uzbuđenja ili donositi odluke bez razmišljanja. Mnogo je važnije da budemo iskreni prema sebi i da prepoznamo šta nas zaista čini srećnim, a šta nas samo iscrpljuje.

Nijedna obaveza ne bi trebalo da postane teret koji nosimo isključivo zato što mislimo da tako mora. Nijedna veza ne bi trebalo da nas polako gasi, niti bi posao smeo da pretvori čitav život u beskrajno odbrojavanje do vikenda.

Oslobađanje od svega što nam više ne prija može da bude bolno, naročito kada su u pitanju dugogodišnji odnosi, navike i očekivanja drugih ljudi. Ipak, ostajanje u situacijama koje nas svakodnevno čine nesrećnim može da bude još pogubnije.

Kada se osvrnu na svoj život, ljudi često ne žale toliko zbog onoga što nisu izdržali, koliko zbog prilika koje nisu iskoristili, ljubavi koje nisu pokazali i istina koje nisu imali hrabrosti da izgovore.

Možda upravo zato najvažniji zaključak ne mora da bude izrečen glasno niti praćen velikim rečima.

Život je zaista kratak, a samopoštovanje nije luksuz, već potreba.

U toj sekundi o kojoj je govorila Irina Rozanova važno je pronaći snagu da postanemo sopstveni oslonac, naučimo da biramo ljude koji i sami biraju nas, ne plašimo se da radimo i zarađujemo, prihvatimo promene koje donose godine i ne zaboravimo da cenimo sadašnji trenutak.

Sve ostalo je samo dekoracija.

01:32
Sanja Vučić: Ne verujem da bih reagovala kao Veljko ali dobro to je njegov stav Izvor: Kurir/S.Z.