Seljanku Valentinu Valju Istominu mnogi nazivaju poslednjom ljubavlju Josifa Staljina i fatalnom ženom svog vremena. Ipak, postavlja se pitanje da li je to zaista bilo tako. Iako skromna, ova devojka je uspela da osvoji srce okrutnog čoveka i da postane gospodarica iz senke.
Možda je jedina neobična stvar u vezi sa skromnom devojkom po imenu Valja Žbičkina bio datum njenog rođenja. Ona je na svet došla 7. novembra 1917. godine, gotovo u istom trenutku kada je izbila revolucija. Međutim, ono što ju je zaista izdvajalo bio je njen nepresušni optimizam i sposobnost da se nasmeje u apsolutno svakoj situaciji, a tim svojim zaraznim smehom umela je da oraspoloži sve oko sebe.
Put od fabrike do vođine vile
Kada se sa samo 18 godina zaposlila u jednoj moskovskoj fabrici, Valja je dobila potpuno neočekivanu ponudu. Trebalo je da postavlja sto za samog Josifa Staljina na jednoj od njegovih luksuznih vikendica u mestu Zubalovo.
Tajna ovog iznenadnog unapređenja krila se u tome što je lepu i mladu radnicu primetio šef obezbeđenja velikog vođe Nikolaj Vlasik. Najverovatnije je želeo da je viđa mnogo češće, zbog čega je smislio ovaj jednostavan i lukav plan kako bi mu bila blizu.
Kao i mnogim devojkama tog vremena, Staljin joj je bio apsolutni idol i božanstvo. Priča se da je na svoje novo radno mesto stigla noseći među ličnim stvarima razglednicu sa njegovim portretom koju je ljubomorno čuvala.
Na njenu veliku sreću, u kući su je dočekali izuzetno srdačno, te ništa nije sprečavalo mladu poslužiteljku da se smeje svemu i svačemu i da na taj način beskrajno zabavlja najbliže okruženje moćnog vladara.
Prezime Istomina dobila je tek nakon udaje. Stručnjaci koji detaljno proučavaju period za koji se vezuje istorija Sovjetskog Saveza do danas nisu potpuno sigurni da li je ova devojka već bila u braku kada je počela da radi u rezidenciji, ili je svoju vezu sa vojnim licem koji se zvao Ivan Istomin ozvaničila nešto kasnije.
Nakon što se pokazala u najboljem mogućem svetlu u Zubalovu, Valja je dobila poziv da pređe da radi na omiljenoj vikendici u Kuncevu. Tamo je vrlo brzo napredovala do zvanja domaćice, ali je ubrzo za apsolutno sve zaposlene postala jednostavno Gazdarica. Tako su je zvali iza leđa, iako ona nikada nije vršila nikakav pritisak na Staljina, niti je na bilo koji način pokušavala da manipuliše njime i njegovim odlukama.
Noći provedene u tajnosti
Sve se promenilo jednog običnog jutra kada je obezbeđenje sasvim slučajno videlo kako ona tiho i neprimetno izlazi iz njegove spavaće sobe. Otprilike od tog prelomnog trenutka tiha i neverovatno skromna Valja postala je za njega posebna osoba.
Telohranitelji su se godinama kasnije prisećali kako su se stvari zapravo odvijale u kući, te su otkrili da je preko dana donosila posuđe i predano radila svoj posao, a noću mu je postajala žena.
Zanimljivo je da sa godinama njena lepota uopšte nije dolazila do izražaja, niti je dobila na nekom posebnom ženskom šarmu po kojem bi se izdvajala. Nije imala ni trunku ambicije, pa je tako skromna domaćica samo jednom zamolila da se njena dva brata zaposle i ni o čemu drugom nije sanjala. Živela je i više nego dobro, a jedina je iz celog državnog vrha i okruženja imala neograničen pristup vladaru i danju i noću.
Za razliku od poslednje zakonite supruge koja se zvala Nadežda Alilujeva, ova žena uopšte nije bila konfliktna ličnost. Naprotiv, bila je poslušna, neverovatno prilagodljiva i veoma blage naravi.
Moguće je da je upravo zahvaljujući njenim umirujućim osobinama i sam vođa malo omekšao, počeo mnogo više da se smeje, zbija šale i bude u znatno boljem raspoloženju nego ranije. Tako su živeli u savršenom skladu i harmoniji punih dvadeset godina, od trenutka kada je kročila u njegov dom pa sve do njegove smrti.
Život nakon Staljina
Kada je umro, činilo se da niko na svetu nije teže podneo taj ogroman gubitak od nje. Ljudi iz obezbeđenja bukvalno nisu mogli fizički da je odvoje od tela preminulog dok ga je ona snažno grlila i jecala na sav glas pred svima. Naravno, sasvim očekivano upravo su njoj poverili najteži zadatak da pripremi telo za poslednji ispraćaj. Ona jednostavno ne bi dozvolila nikome drugom da joj smeta dok se poslednji put oprašta od najvažnijeg muškarca u svom životu, a u tom trenutku imala je samo 36 godina.
Nakon sahrane Valja je ostala da mirno živi sa svojim zakonitim mužem i više nijedan jedini dan u životu nije morala da radi. Primala je specijalnu državnu penziju, pedantno održavala skroman stan i manju vikendicu, i ostala je vrhunska domaćica sve do kraja svog života.
Komšije su redovno tvrdile da je par živeo izuzetno složno i da se bukvalno nikada nisu svađali, te niko iz okoline nije imao nijednu jedinu lošu reč da kaže za nju.
Preminula je u 77. godini od posledica teškog moždanog udara, a tačno šest godina nakon nje preminuo je i njen suprug. Da li je ova neupadljiva i predivna žena zaista zauzimala posebno mesto u srcu nemilosrdnog vladara ili mu je samo prinosila tanjire verovatno će zauvek ostati velika istorijska misterija.
Ipak, mnogi ljudi koji i danas analiziraju njen neobičan život ističu da to sasvim sigurno jeste bila ljubav na neki njen potpuno jedinstven način, jer moćni muškarci neretko najviše cene žene pored kojih mogu da budu apsolutno to što jesu i koje ne traže baš ništa zauzvrat.
Stil/Žena