Nakon šezdeset pete godine, mnoge žene primećuju da se njihov položaj u porodici i društvu menja. Kao da život ulazi u novu fazu u kojoj se njihovo prisustvo podrazumeva, ali se manje primećuje. U isto vreme, one same često osećaju da gube sopstvenu važnost, što može narušiti samopoštovanje. Razlozi za to nisu u godinama, već u navikama i načinima na koje se prilagođavamo novoj ulozi.
U nastavku su najčešći razlozi zbog kojih žene u poznim godinama gube poštovanje okoline — ali pre svega, poštovanje prema sebi.
1. Nametanje iskustva kao autoriteta
Godine donose mudrost, ali mudrost nije isto što i nametanje. Kada se svaka situacija završava rečenicama poput: "Ja najbolje znam, ja sam to sve prošla", razgovor prestaje da bude razmena i postaje predavanje. Ljudi ne traže nadređenog, već partnera u razgovoru.
Mudrost nije dokazivanje, već prisustvo.
2. Potreba za kontrolom
Iskrena briga lako može postati suptilna kontrola: pitanja, upozorenja, zabrinut ton, neprestano proveravanje. U želji da pomognemo, ponekad počnemo da gušimo. Odrasloj deci i porodici nije potreban nadzornik. Potrebno im je utočište — mirno, nežno, bez preterane brige koja pritiska.
3. Pristajanje na ulogu žrtve
Kada žena govori o sebi kao o nekom ko je "suvišan", "nepotreban" ili "samo smetnja", ljudi počinju da veruju toj slici. Uloga žrtve odbija druge ne zato što su surovi, već zato što ne žele da se stalno suočavaju sa osećanjem krivice i tuge. Dostojanstvo ne znači tvrdoglavost — znači poštovanje sebe i, samim tim, i drugih.
4. Odbijanje novih navika i interesovanja
Kada se odbaci svaki hobi i svaka promena objašnjenjem "to više nije za mene", život se smanjuje na minimum. Onda se čini da se "ništa ne dešava". Ali interesovanje je magnet koji privlači ljude. Bilo da je u pitanju hobi, kurs, šetnje, čitanje ili kreativni rad — to stvara živu energiju, razgovor i radost.
5. Teškoća da se kažu jednostavne reči
"Hvala" i "izvini" veoma su male reči, ali ogromne po značaju u odnosima. Kada se veruje da godine daju pravo na to da uvek budemo u pravu, odnosi počinju da pucaju. Prihvatiti grešku znači pokazati poštovanje, a poštovanje rađa poštovanje.
6. Pretvaranje života u čekanje
Kada se dan svede na "čekam da se neko javi, da neko dođe, da nešto počne", život gubi sadržaj. Dosada umara i one koji je osećaju i one koji je posmatraju. Čovek mora biti zanimljiv sebi — tek tada postaje zanimljiv drugima.
7. Život samo u sećanjima
Sećanja su dragocena, ali ako se u njima boravi previše, sadašnjost gubi vrednost. "Ranije je sve bilo bolje" stvara distancu, a ne bliskost. Prošlost je učitelj, a ne mesto za povratak. Vreme u kojem živimo ima svoje radosti, ali moramo ih primetiti.
8. Potreba da se dokaže važnost
U starijoj dobi nije cilj obnoviti nekadašnji autoritet. Poštovanje se ne traži, ne potvrđuje glasno, ne osvaja. Ono se gradi tihim gestovima: interesovanjem, toplinom, pažnjom, iskrenošću i uvažavanjem drugih, čak i kada se njihove odluke razlikuju od naših.
Suština
Sa godinama, mnoge sitnice prestaju da budu važne. Ostaje ono bitno: kako se odnosimo prema drugima i prema sebi. Samopoštovanje ne zavisi od toga koliko nas drugi vide, već koliko smo prisutni u sopstvenom životu.
