Moris Barbanel bio je britanski novinar, urednik i autor brojnih publikacija o spiritualizmu. Bio je racionalan, obrazovan i po prirodi skeptik — tip čoveka koji traži dokaze, a ne veruje slepo.
Kao mladić, nije smatrao da išta postoji posle smrti. Za njega su medijumi bili prevaranti, a priče o "kontaktu sa onostranim" puke fantazije. Sve dok jednog dana nije otkrio nešto neobično — sposobnost u sebi koju nije mogao objasniti.
Nazvao ju je "direktni glas" — mogućnost da kroz njega progovaraju oni koji su već napustili ovaj svet. Nije tvrdio da ih imitira, već da doslovno postaje kanal njihove svesti.
Ljudi su mu dolazili iz svih krajeva, tražeći kontakt sa preminulim rođacima. Barbanel bi prenosio poruke pune detalja — imena, datume, događaje — koje jednostavno nije mogao znati. Rođaci su proveravali, i informacije su se često pokazivale tačnim.
Tokom decenija rada, izgradio je celovitu sliku o svetu "s one strane".
Otkrovenje koje ga je zaprepastilo
Posle četrdeset godina proučavanja iskustava sa mrtvima, Barbanel je došao do zaključka koji je i njega samog duboko potresao:
"Prava tragedija nije smrt. Prava tragedija je život proživljen u sebičnosti, pohlepi i mržnji."
Po njegovim rečima, umiranje nije kraj, već oslobođenje. Duša, zarobljena godinama u fizičkom telu, napokon se oslobađa bola i patnje. Ali, kako je govorio, kvalitet tog postojanja posle smrti zavisi od toga kakvi smo bili na Zemlji.
Šta se događa posle smrti
Barbanel je tvrdio da duša odmah po napuštanju tela prolazi kroz kratak period sna, a zatim se budi — svesna, ali u drugačijem obliku.
Ličnost, sećanja, karakter – sve ostaje isto. "Dan pre nego što odete i dan posle odlaska, bićete ista osoba", govorio je.
Jedina razlika je u tome što fizička ljuska nestaje, a ostaje duhovno telo – savršeno, bez bolesti i slabosti. "Ko je bio gluv, čuće. Ko je bio slep, videće. Ko je bio nem, govoriće", objašnjavao je Barbanel.
Susret na pragu drugog sveta
Posle buđenja, dušu najčešće dočekuju oni koji su otišli ranije – roditelji, prijatelji, partneri.
"Iz nekog nama nepoznatog razloga, oni već osećaju kada se približava trenutak nečije smrti," pisao je. "Dolaze da te pozdrave i da ti pomognu da se navikneš na novu stvarnost."
Zanimljivo je da i mnogi ljudi pred smrt izgovaraju rečenice poput: "Vidim majku... tu je, pruža mi ruke." Lekari to objašnjavaju halucinacijama, ali Barbanel je verovao da ti trenuci zaista znače — doček.
Zakon privlačenja duhova
Prema njegovim zapisima, u duhovnom svetu vlada jednostavan zakon: slično privlači slično.
Svi se, po odlasku, nađu u sferi koja odgovara njihovom moralnom i duhovnom nivou. Ljudi sličnih osobina i energija borave zajedno. Oni koji su živeli sebično, završavaju u "nižim sferama", u svetu sivila i samoživosti. Oni koji su razvili ljubav i dobrotu — u svetovima svetlosti i lepote.
"Svako ulazi u oblast koja odražava ono što je bio dok je živeo," govorio je Barbanel.
Nema maski nema laži
Jedan od najpotresnijih opisa koji je dao odnosi se na to da u duhovnom svetu nijedna misao ne može biti sakrivena.
Tamo nema maski. Sve što jesi — tvoja iskrenost, ljubaznost, ali i zavist ili mržnja — postaje vidljivo svima. "U duhovnom svetu niko ne može nikoga da prevari," rekao je Barbanel.
To može biti zastrašujuće, ali i oslobađajuće. Prvi put, čovek više ne mora da glumi.
Život posle smrti - aktivan i kreativan
Barbanel je tvrdio da onostrani svet nije statično mesto odmora. Naprotiv — tamo život teče punom snagom.
Mnogi nastavljaju da razvijaju svoje talente: muzičari komponuju, naučnici istražuju, umetnici stvaraju. Sve ono što nisu stigli da ostvare na Zemlji, sada mogu.
"Svet s one strane nije ništa manje stvaran od našeg," tvrdio je. "Kuće, odeća, hrana — sve postoji, ali se stvara mislima."
U tom svetu, misao ima moć stvaranja. Zamisliš – i to postoji.
Zašto smo ipak na zemlji
Ako je duhovni svet tako divan, zašto onda dolazimo na Zemlju? Barbanel je verovao da je to neophodno iskustvo za razvoj duše.
Zemlja je, kako je govorio, "škola za duhovni rast" — mesto gde učimo saosećanje, velikodušnost i oproštaj. Tamo gde nema bola, ne može se naučiti sažaljenje. Gde nema sukoba, ne može se razumeti praštanje.
"Naša misija je da služimo drugima," ponavljao je. Samo kroz pomaganje, duša sazreva.
Poruka onih koji su prešli
Tokom decenija rada, Barbanel je prenosio brojne poruke iz sveta mrtvih, ali jedna se ponavljala više od svih:
"Najvažnije u životu je osloboditi duh. U nama postoji sve što je potrebno da prevaziđemo svoje slabosti. Kad se trudimo da postanemo bolji, privlačimo pomoć iz duhovnog sveta."
Drugim rečima — živi tako da iz sebe izvlačiš ono najbolje. Pomazi drugima, uči, razvijaj se. I nikada nećeš biti sam.
Možda je sve ovo iluzija, a možda i nije
Mnogi su Barbanelove tvrdnje smatrali besmislicama, ali ono što je intrigantno jeste da se njegovi opisi poklapaju sa iskustvima drugih medijuma, pa i onih koji su preživeli kliničku smrt.
Različiti ljudi. Različite epohe. Isti opisi.
Dakle, ili je u pitanju savršena obmana — ili u svemu tome zaista ima nečega.
Glavno pitanje za svakoga od nas
Ako zaista postoji zakon duhovne privlačnosti, i svako od nas završi u svetu koji odgovara njegovom unutrašnjem stanju — da li ste spremni za to?
Šta trenutno negujete u sebi — sebičnost ili dobrotu? Ravnodušnost ili saosećanje?
Možda ne verujete u život posle smrti. Ali zamislite ovo: živite kao da ćete jednog dana sresti samog sebe — onakvog kakav zaista jeste.
Hoćete li biti ponosni na to što vidite? Ako da — na pravom ste putu. Ako ne — uvek možete početi ispočetka.
Poslednja reč
Na kraju života, rekao je: "Moja misija je da oslobodim ljude straha od smrti."
Svoje godine posvetio je prikupljanju svedočanstava i razgovorima sa onima koji su, kako je verovao, prešli granicu između svetova. A svi su, bez izuzetka, poručili isto:
"Nema smrti. Postoji samo promena."
Verovali u to ili ne, možda je vredno bar razmotriti mogućnost — i početi da živimo kao da je istinita. Jer ako jeste, svaki naš dan ovde ima mnogo dublji smisao.
