Mračna, ključala jama u kojoj grešnici gore u večnom plamenu - trpeći iste muke koje su nanosili žrtvama na zemlji - može zvučati kao vinjeta iz Danteovog Pakla, ali ovo je scena kojoj je svedočio čovek koji tvrdi da je bio u paklu.
Brajan V. Melvin je imao samo 22 kada je, kako ističe, bio mrtav četiri sata i više od 40 godina kasnije, i dalje je uveren da je „vrelo, gnusno i užasno neprijatnog mirisa“ mesto koje je posetio bilo carstvo Satane.
Suzbijajući suze, Brajan (67) je za "Daily Mail" ispričao da je video kako Adolfa Hitlera kažnjavaju u pećima ispunjenim plamenom i kako je verovao da će i sam trajno ostati u paklu da bi se iskupio za svoje zemaljske grehe.
Od ateiste do vernika
Njegovo svedočanstvo će mnogima delovati neverovatno, ali Brajan, iz Fort Kolinsa, Kolorado, bivši ateista čije ga je iskustvo dovelo do toga da postane evangelistički hrišćanin, nepokolebljivo tvrdi da ga je Isus Hrist sudio i poslao u propast nakon što je bio klinički mrtav zbog posledica kolere sa kojom se borio.
Brajan je radio na gradilištu u Tusonu, u Arizoni, kada je greškom popio zagađenu vodu.
„Saznao sam nakon što sam odveden u bolnicu da sam se zarazio kolerom, zajedno sa nekom vrstom neurotoksina iz algi, plus oblikom dizenterije“, prisetio se Brajan.
Poslat je kući s posla i toliko mu je bilo loše da su njegovi cimeri hteli da ga odvedu u bolnicu - što je on odbio.
Dva dana kasnije, kada su mu prijatelji organizovali izlet van grada, Brajan se nakratko osetio bolje i ohrabrio ih je da ne brinu i da je sve u redu.
Zbog kolere umirao satima
„A onda, nakon što su otišli, sve me je ponovo pogodilo. Uspeo sam da se vratim u spavaću sobu i na krevet - i tada sam umro“ , objašnjava.
Brajanovo neobično iskustvo je počelo tako što je izašao iz svog fizičkog tela i „lebdeo iznad“ njega pre nego što je izašao kroz plafon.
Naučnici nisu sasvim sigurni zašto neki ljudi imaju iskustva bliske smrti, ali se sugeriše da su uzrokovana fiziološkim promenama u mozgu, ponekad uzrokovanim nedostatkom kiseonika.
Tada se mogu javiti izmenjena stanja svesti, koja se mogu manifestovati kao živopisne senzorne percepcije poput viđenja jakih svetala i osećaja odvojenosti od tela.
Istraživanje dr Done Tomas sa Univerziteta u Lankaširu pokazalo je da većina „prijavljuje veoma blažena iskustva“ - tako je Brajanovo i počelo.
„Udahnuo sam poslednji put, lebdim iznad svog tela, a onda sam prošao kroz plafon“, objasnio je.
„Bio sam življi nego što sam sada, prolazeći kroz ovu mračnu prazninu, krećući se ka ovoj svetlosti. I slušao sam ovu prelepu muziku.“
Brajan, koji je rekao da je u mladosti bio vatreni ateista uprkos tome što su ga odgajali hrišćanski roditelji, dodao je: „Pevanje je bilo na drugom jeziku, ali sam razumeo svaku reč.“
Video je delove svog života
Brajan je rekao da su mu predstavljeni delovi njegovog života. Video je načine na koje mu je Bog pomogao i spasao ga, sve vreme se osećajući srećno i bez bola.
Ali ovu idiličnu scenu uskoro će zameniti nešto mnogo zlokobnije.
„Nisam shvatao da idem ka obračunu i da se Božja ljubav sprema da mi sudi“, priznao je.
Brajanu je potom pokazano svo njegovo grešno ponašanje tokom godina - koje je uključivalo krađu, izdaje i otvoreno ismevanje hrišćanstva.
Rekao je da se susreo licem u lice sa bićem za koje je mislio da je Isus i da mu je rečeno da ide na „zastrašujuće“ mesto. Upozoren je: „Opcija za tvoj povratak tek treba da se odluči.“
„Suočavao sam se sa sudom i nisam mogao da izađem. Zatim sam bio uzdignut, a zid ovog mesta tame se otvorio poput svitka“, objašnjava i dodaje:
„Prošao sam kroz njega i našao se u jezivom tunelu. Bilo je kao da sam u tornadu. Bilo je vruće, odvratno, užasno je mirisalo. I mogao sam da čujem smeh, srkanje, vrisak, krike.“
Prema njegovim rečima, shvatio je da mesto gde ide „nije dobro“ - ali dok je očekivao da vidi „đavole, vile i plamen“, ono što je zapravo naišao bila je „kuća na brdu“.
Ljudi su izlazili iz kuće da ga pozdrave, zavaravajući Brajana da pomisli da uopšte nije u paklu, ali atmosfera je brzo počela da se menja.
„Našao sam se okružen odvratnim stvorenjima. Bilo je stvari koje su ličile na guštere, bilo je svakakvih gnusnih bića. Vrućina me je obuzela, a on je ustao i pokretom mi pokazao da izađem iz ovog mesta. Tako sam izašao i shvatio da sam u kocki, kvadratnoj kocki, ćeliji.“
Opisao je kako je bio u kružnoj jami i video ćelije naslagane u šest stepenica. Bilo je crvenih, rastopljenih stena, a smrad - sumpor pomešan sa truljenjem i raspadanjem - bio je sveprožimajući.
„Ljudi su bili unutar ćelija i dobijali su pravednu nadoknadu“, rekao je Brajan, dodajući da su oni koji su trpeli najgore kazne bili niže u krivudavoj strukturi.
Video je ljude kako pate od muka koje su sami pretrpeli tokom života.
„Bilo je kao da su demoni provocirali ljude koji su bili zarobljeni unutar ovih kocki“, objasnio je Brajan. „Oni bi izvodili stvari koje su radili u svom životu.“
Među onima koje je video u paklu, rekao je Brajan, bili su Hitler i Rajnhard Hajdrih, koji je bio jedan od arhitekata „konačnog rešenja“ koje je dovelo do Holokausta 1940-ih.
„Adolf Hitler, bio je u ćeliji punoj vatre, goreo je“, prisetio se Brajan. „On je bio taj koji je goreo u pećima.“
U ovom trenutku, današnji evangelista nije imao pojma da će izaći iz onoga što je nesumnjivo bio pakao.
„Nisam imao pojma da ću se iz ovoga izvući“, rekao je. „Ovo je bio moj stalni dom. Znao sam da zaslužujem ovo mesto. Bio sam potpuno bez nade.“
Kako mu se život promenio iz korena?
Ali Brajanova priča se tu nije završila - i ono što se zatim dogodilo smatra promenom svog života i pretvaranjem u hrišćanina koji veći deo svog života provodi propovedajući.
Iako je verovao da će biti zaključan u ćeliji zauvek, Brajan je rekao da je iznenada osetio nekoga iza sebe.
Identifikovao fa je kao Isusa zbog rupa na njegovim zglobovima, za koje je uveren da su nastale raspećem, i rekao je da je „spasen“.
Vidno emotivan, Brajan je objasnio: „Izneo me je odatle i plakao sam kao nikada pre.“
Otkrio je kako je doživeo otpor, jer su ga neki entiteti pokušavali prevariti da se vrati u pakao.
Ali Isus se umešao.
„Dunuo je na mene i ja sam se vratio unazad, vratio sam se kroz crnu prazninu i uleteo u svoje telo nogama napred“, rekao je.
Brajan, koji veruje da je bio „mrtav“ između 11:50 i 15:50, probudio se u bolnici u Tuskonu u užasnim bolovima nakon što je pronađen „ledeno hladan“ u svojoj kući.
„Sećam se da je komšija govorio stvari poput 'drži se'“, priča Brajan i nastavlja:
„Bio sam savijen od bola. Našao sam se kako lebdim iznad kamiona, a zatim sam se vratio u svoje telo, pa napolje i nazad nekoliko puta.“
Setio se da su mu lekari rekli da mu je „krv bila gusta“ i da su mu na lice stavljali masku sa kiseonikom.
Brajan je dodao da je primljen u bolnicu sa „početnim fazama mrtve ukočenosti“ i da mu je koža bila bez elastičnosti i prekrivena plavkastim mrljama.
„U sobi je bila dežurna medicinska sestra i povremeno je stiskala kesicu sa intravenskim rastvorom, sa cevčicom i iglom zakačenom za moju ruku.“
Brajan je otkrio da i danas pati od zdravstvenih problema i da je tokom godina imao recidive, što ga je navelo da sredinom 1990-ih kontaktira bolnicu radi svojih kartona.
„Rečeno mi je da su zapisi posle deset godina uništeni.“
Svoje iskustvo je opisao u knjizi iz 2005. godine pod nazivom „Nepoznata zemlja: Vladavina pakla“.
„Sve što imam je ono što sam zapisao o koleri, neurotoksinu, nekoj vrsti dizenterije.“
Pronašao svoju svrhu postojanja
Brus Grejson, jedan od vodećih svetskih istraživača iskustava bliske smrti, procenjuje da samo oko 11 do 22 odsto ljudi prođe kroz taj osećaj.
Brajan veruje da je razlog zbog kojeg je „vraćen“ bio „da upozori ljude“ na to šta je u pitanju za one koji odluče da žive u grehu.
Nakon oporavka, i nakon trenutaka kada se Brajan vraćao starim, destruktivnim ponašanjima poput prekomernog pijenja alkohola ili pušenja kanabisa, shvatio je da mora da izabere novi put.
„Samo sam rekao: 'Gospode Isuse, nikada ne želim da se vratim na to užasno mesto'. I od tog trenutka se nešto promenilo.“, sećao se.
Brajan danas putuje po SAD kao evangelista, govoreći u crkvama i pridružujući se molitvenim sastancima.
„Ljudi su razbijeni životom, slomljeni su, a mi im pomažemo da se mole i da prođu kroz to. To je ono što bi trebalo da radimo kao hrišćani“, zaključio je.

