Margaret Tačer, žena koju su zvali „Čelična lejdi“, bila je prva žena premijer Velike Britanije, a njena politika i stil vladavine obeležili su čitavu jednu eru.

Iako je bila poznata po svojoj oštroj politici i čvrstom stavu, Margaret Tačer nije uvek bila moćna. Počela je skromno, kao devojčica iz malog grada koja je vredno učila i maštala o velikim stvarima.

profimedia0147360623.jpg
Foto: Profimedia

Otac Alfred je bio strog, pošten čovek, a majka Beatris tiha i vredna domaćica. Kuća je bila lišena luksuza, ali puna knjiga i razgovora o politici. Već tada je Margaret naučila dve važne stvari – da štedi i da ima čvrsto mišljenje.

Odlična je bila u školi, posebno u matematici i nauci. Upisala je Oksford i diplomirala hemiju. Ali, iako je volela nauku, srce ju je vuklo politici. Godina 1951. bila je velika prekretnica. Imala je 26 godina kada se prvi put kandidovala za parlament. Nije pobedila, ali je to nije obeshrabrilo. U to vreme radila je kao hemičar, a privatno je započela vezu sa Denisom Tačerom, biznismenom koji joj je kasnije postao suprug.

profimedia0209944345.jpg
Foto: Profimedia

Godine 1979. izabrana je za premijerku Velike Britanije i bila je prva žena koja je bila na toj funkciji i ostala na vlasti 11 godina – najduže od svih premijera 20. veka. Nije se plašila da donosi nepopularne odluke. Smanjila je ulogu države u privredi, borila se protiv sindikata i uvela privatizaciju. Zbog toga su je neki smatrali hladnom, bezosećajnom, a čak su je i radnici nazivali neprijateljem.

S druge strane, mnogi su je cenili jer je bila dosledna i nije popuštala pritiscima.

profimedia0233482128.jpg
Foto: Profimedia

Nadimak „Gvozdena lejdi” dobila je još 1976. godine, tri godine pre nego što je postala premijerka. U to vreme, ona je bila lider opozicije i održala je govor kritikujući Sovjetski Savez i upozoravajući da zapadne zemlje treba da budu oprezne. Taj govor je čuo novinar jednog sovjetskog vojnog lista i u svom tekstu je nazvao „gvozdenom damom“ – kao uvredu, jer mu se nije dopalo ono što je rekla. Ali Margaret je prihvatila nadimak sa osmehom i ponosom. Znala je da ime govori sve - da je čvrsta, jasna i da se ne plaši da kaže šta misli.

Da li su je se ljudi plašili? Da, jesu – i ne samo protivnici. U svojoj stranci su govorili da je sa njom teško raspravljati. Jednom kada je donela odluku, nije se predomislila. Nije podnosila slabe argumente. Ministri su na sastancima ćutali, jer bi ih njen pogled i oštar jezik lako raspalili.

profimedia0233554286.jpg
Foto: Profimedia

Ipak, nije bila neustrašiva. Bilo je stvari kojih se plašila - jedna od njih je pad popularnosti. Bila je svesna da su bez podrške naroda njene reforme bezvredne. Takođe nikada nije potcenjivala pretnju IRA-e, koja je 1984. godine postavila bombu u hotel u kome je spavala. Ona je preživela napad, ali neki iz njenog tima nisu.

Stil / Net.hr