6 zakona psihologije koje 95% ljudi ne zna: Mogu vam promeniti život od nule

Postoji 6 zakona psihologije koje 95% ljudi ne zna, a menjaju život od nule. Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Printscreen Youtube/ PsychologicalScience
  • Članak objašnjava šest psiholoških efekata koji utiču na ponašanje, od uticaja nesavršenosti do Pigmalionovog efekta i paradoksa izbora.
  • Posebno ističe kako očekivanja drugih, osećaj da nas svi posmatraju i fokus na problem mogu da menjaju naše odluke i raspoloženje.

Psihologija je zanimljiva jer ponekad objašnjava naše postupke čak i pre nego što shvatimo zašto nešto radimo. Mislimo da odluke donosimo potpuno svesno, ali na naše ponašanje zapravo utiču brojni suptilni psihološki mehanizmi.

Korisno je znati nešto o njima, makar samo zato što nam takva saznanja mogu pomoći da bolje razumemo sebe, ali i ljude koji nas okružuju.

1. Uticaj nesavršenosti

Da li ste ikada primetili kako osoba ponekad postane privlačnija upravo nakon nekog malog nespretnog trenutka?

Ispustila je olovku, saplela se, pogrešila u govoru, zbunila se ili se na trenutak osramotila – i odjednom neko ko je do pre minut delovao previše ozbiljno i nedostižno postaje mnogo prisniji i ljudskiji.

Psiholog Eliot Aronson proučavao je ovaj efekat. Njegovo istraživanje ukazalo je na to da mala greška može učiniti kompetentnu osobu privlačnijom drugima. Kada prestanemo da nekoga doživljavamo kao savršenog, lakše u njemu prepoznajemo nešto poznato i blisko.

Zato ne treba paničiti zbog svake greške niti pokušavati da sakrijemo svaku nesavršenost. Ponekad upravo ono što smatramo svojom manom može doprineti tome da nas drugi dožive kao autentične i pristupačne.

"Greške nas čine stvarnima."

Foto: Shutterstock

2. Pigmalionov efekat

Naša očekivanja mogu uticati na to kako se neka osoba ponaša i kakve rezultate postiže.

U čuvenoj studiji Roberta Rozentala i Lenore Džejkobson, nastavnicima je rečeno da određena deca imaju posebno visok potencijal. Vremenom su ti učenici zaista ostvarivali bolje rezultate. Studija je kasnije kritikovana zbog metodoloških ograničenja, ali je ideja da očekivanja drugih mogu uticati na naše ponašanje i rezultate ostala veoma značajna u psihologiji.

Kada ljudi veruju u nas, možemo početi da se ponašamo drugačije. Spremniji smo da pokušamo, manje strahujemo od neuspeha i duže istrajavamo kada naiđemo na prepreke.

Suprotno tome, ako detetu, partneru ili zaposlenom stalno govorimo: "Nećeš uspeti", postoji mogućnost da vremenom počne da usvaja takva očekivanja i da se ponaša u skladu sa njima.

Nije Gete bez razloga rekao: "Ako se prema čoveku ophodiš onakvim kakav jeste, takav će i ostati. Ako se prema čoveku ophodiš onakvim kakav može i treba da bude, takav će postati."

3. Paradoks izbora

Na prvi pogled deluje logično da bi nas veći broj mogućnosti trebalo učiniti zadovoljnijima. Međutim, previše izbora često donosi sasvim suprotan efekat.

Izabrati jednu vrstu sira u prodavnici relativno je jednostavno. Kada ih pred sobom imamo dvadeset, počinjemo da upoređujemo, premišljamo se i pitamo da li smo napravili pravi izbor.

Što je više mogućnosti, veći može biti i strah od pogrešne odluke. Nakon izbora možemo nastaviti da razmišljamo o alternativama i pitamo se da li bi neka druga opcija bila bolja.

Zato mir ponekad ne dolazi iz novih mogućnosti, već iz sposobnosti da prihvatimo da je ono što smo izabrali dovoljno dobro.

"Ovo je dovoljno za mene."

Epiktet je ovu ideju formulisao pre mnogo vekova: "Ne želi da se sve desi onako kako ti želiš. Želi da se stvari dese onako kako se dese, i tada će tvoj život biti miran."

Foto: Shutterstock

4. Efekat posmatrača

Što je više ljudi prisutno kada se neko nađe u problemu, to se pojedinac ponekad manje oseća lično odgovornim da reaguje.

U velikoj grupi neko može pomisliti: "Neko će sigurno intervenisati." Druga osoba razmišlja na sličan način. Tako se može dogoditi da veliki broj ljudi posmatra određenu situaciju, ali da niko ne napravi prvi korak.

Ovaj fenomen nije vezan samo za vanredne okolnosti. Može se pojaviti i u svakodnevnom životu, kada neko iz našeg okruženja prolazi kroz težak period, a mi pretpostavimo da će mu podršku pružiti neko drugi.

Zbog toga jednostavna rečenica poput "Vidim da trenutno prolaziš kroz težak period" ponekad može značiti mnogo više nego što se na prvi pogled čini.

Čoveku nije presudan broj ljudi koji se nalaze oko njega, već osećaj da među njima postoji makar jedna osoba koja ga je zaista primetila.

5. Efekat reflektora

Često imamo utisak da nas ljudi oko nas neprestano posmatraju, procenjuju i pamte svaku našu grešku.

U stvarnosti, drugi su uglavnom mnogo više zaokupljeni sobom nego što mi pretpostavljamo.

Dođemo sa mrljom na odeći i čitavo veče razmišljamo da je svi primećuju. Neko ispriča lošu šalu, pa danima u mislima ponavlja taj razgovor. Žena izađe od frizera nezadovoljna jer joj se čini da joj frizura izgleda neobično, dok su ljudi oko nje verovatno već nekoliko minuta kasnije prestali da razmišljaju o tome.

Kao da iznad sebe nosimo zamišljeni reflektor koji je neprestano usmeren upravo na nas.

Razumevanje ovog efekta može biti veoma oslobađajuće. Možemo pogrešiti, izgledati nesavršeno ili reći nešto neprikladno, a da se zbog toga svet oko nas uopšte ne promeni.

6. Efekat fokusiranja

Kada nam se dogodi nešto loše, mozak lako može da nas ubedi da će zbog toga i sve ostalo krenuti nizbrdo.

Raskinuli smo vezu i čini nam se da više nikada nećemo pronaći osobu koju ćemo voleti. Izgubili smo posao i imamo osećaj da nam je život potpuno urušen. Posvađali smo se sa članom porodice i čini nam se da se odnos više nikada neće popraviti.

Pažnja, međutim, ima tendenciju da uvećava ono na šta je usmerena.

Problem postoji, ali retko kada zaista zauzima čitav naš život. Kada nas nešto boli, jednostavno počinjemo da primećujemo upravo to, dok sve ostalo potiskujemo u drugi plan.

Možda je upravo zbog toga sa godinama mnogim ljudima lakše da određene životne probleme sagledaju sa više distance. Već su prošli kroz situacije koje su im nekada izgledale kao kraj sveta, a koje su se vremenom ipak završile.

Ponekad je dovoljno podsetiti sebe: ovo nije ceo moj život. Ovo je samo jedan njegov deo danas.

Psihologija nas ne može osloboditi grešaka, anksioznosti ili razočaranja, ali nam može pomoći da prepoznamo obrasce koje ranije nismo primećivali. A kada razumemo šta se događa u nama i oko nas, neke situacije možemo početi da posmatramo mirnije i sa više distance.

This browser does not support the video element.

Nikolina Sinđelić Izvor: Kurir