Nestala devojčica je napisala pismo roditeljima i dobila odgovor "čovek koji te je oteo sada je tvoj muž": Pronašli su je posle 80 dana dok je čekala smrt

Nakon 80 dana u zatočeništvu, Sabina Darden je pronađena u podrumu pedofila. Njeno pismo roditeljima otkriva užasne detalje o otmici i zlostavljanju. Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Printscreen Youtube / 60 Minutes Australia, Printscreen / Youtube / RTBF Archives
  • Sabina Darden je kao dvanaestogodišnjakinja oteta na putu do škole i 80 dana držana u podrumu Marka Ditrua, gde je svakodnevno zlostavljana.
  • Otmičar joj je lagao da su je roditelji odbacili i poručili da je 'čovek koji te je oteo sada je tvoj muž', što je devojčicu dodatno slomilo.
  • Policija ju je pronašla tek kada je Ditru uhapšen posle otmice nove žrtve, a kasnije je osuđen na doživotni zatvor.

Žena uz Belgije Sabin Darden (42) je u osnovoj školi preživela jezivu golgotu, a samo zahvaljujući slučajnosti je pronađena živa. Svoje iskustvo je pretvorila i u knjigu 8 godina nakon donošenja presude pedofilu koji ju je kidnapovao sa 12 godina. 

Doživotna robija je malo za zločine koje je počinio Mark Ditru sa svojom saučesnicom učiteljicom, a najzastrašujući podatak jeste da je sve vreme bio pod nadzorom policije zbog prethodnih zločina.

Napisala je knjigu kako bi skinula teret sa srca

Ova priča nije potresla samo Belgiju već je dospela i na naslovne strane širom sveta, jer je serijski ubica pronašao novu žrtvu čim je pušten iz zatvora, gde je služio kaznu za sličan zločin. Sabina Darden bi verovatno bila osuđena na smrt od strane ubice da nije bilo jednog slučajnog događaja i... nove žrtve.

„Teško je sada odrediti tačno vreme, ali sigurna sam da je baš tog dana počeo da me uznemirava. Drugog dana, kada mi se glava malo razbistrila, odvezao me je i odveo u drugu prostoriju u blizini. Kasnije sam je nazvala 'soba Golgota'. Upravo tu sam prvi put bila zlostavljana.

Znam da je snimio nekoliko polaroid fotografija – pre ili posle toga, teško je reći – ali se jasno sećam drugog ili trećeg snimka. Osećala sam se čudno; nisam razumela zašto je morao da me fotografiše nagu u svojoj sobi. Sećam se svoje reakcije: 'Šta to radiš?!' Briznula sam u plač, prekrivajući lice rukama.” Ovo je odlomak iz knjige Sabine Darden: „Imala sam dvanaest godina, sela sam na bicikl i krenula u školu.”

Foto: Printscreen / Youtube / RTBF Archives

Lepa plavuša krupnih, tužnih očiju odlučila je da napiše svoju autobiografiju osam godina nakon što je sud osudio njenog mučitelja – čoveka koji joj je uništio život – na doživotnu robiju. Knjiga joj je poslužila kao terapija; psiholozi su joj savetovali da zapiše svoj bol, jer bi se tako sigurno osećala bolje. Na kraju krajeva, Sabina je sve te godine želela da zaboravi tih 80 dana provedenih u zagušljivom podrumu.

Na putu do škole je kidnapovana

Dan 28. maj 1996. počeo je kao i svaki drugi. Dvanaestogodišnja Darden vozila je bicikl u školu kada joj je put preprečio stari beli kombi. Čovek je brzo iskočio, zgrabio devojčicu i prekrio joj usta rukom. Sabina se skamenila, zatečena – bilo je sred' bela dana, a na ulici nije bilo žive duše i niko nije ni pokušao da joj pomogne. U međuvremenu, vozač je brzo umotao učenicu u smrdljivo ćebe i ponovo pokušao da je ućutka: „Ma, ućuti, neće ti se ništa desiti!”

Ali Sabina je nastavila da zapitkuje: „Ko si ti?” „Šta hoćete od mene? Šta radim ovde? A gde mi je bicikl? Moram u školu... Ko ste vi? Ostavite me na miru! Idem u školu! Šta hoćete?”

Vozač joj je gurnuo neke tablete u ruke: „Ako ih ne popiješ sama, na silu ćemo ti ih gurnuti u grlo.” Devojka je nevoljno poslušala i progutala ih uz slatku „Pepsi-kolu”. Kasnije je shvatila da su to bili jaki sedativi koji su je slabili i slomili joj volju.

Foto: Printscreen / Youtube / AP Archives

Nakon dva sata vožnje, izvukli su je iz kombija i naterali da uđe u metalni sanduk. Počela je da se otima i udara nogama, ali su je na kraju na silu ugurali unutra i odvezli dalje.

Kilometar kasnije, vozilo se zaustavilo, a otetu devojčicu  su u tom sanduku odneli u podrum. Prostorija je bila prljava, zagušljiva i puna zadaha plesni; svuda su se motale bubašvabe, a u sobi su se nalazili dečji krevetac i razbacane igračke.

Otmičar je sipao Sabini čašu mleka i odveo je na sprat. Stavio joj je lanac oko vrata, vezao je za merdevine kreveta na sprat i rekao joj da spava. Sutradan će joj saopštiti sve detalje.

Zamolila je roditelje u pismu da plate otkupninu

Ujutru je rekao učenici da je u opasnosti:

Jedan moćan čovek želi tvoju smrt. On je vođa naše bande. On je mafija! Dok je tvoj otac bio žandarm, uhvatio ga je, a sada je došlo vreme za osvetu. Izbor je pao na tebe.” „Tvoj otac će morati da plati otkupninu od tri miliona franaka.”

Činilo se kao da nepoznata osoba želi da zatrpa dvanaestogodišnju devojčicu sve strašnijim informacijama, da joj izmakne tlo pod nogama i predstavi se kao njen jedini spasilac.

Nekoliko dana kasnije, stranac je rekao Sabini da su njeni roditelji navodno odbili da plate otkupninu, što je značilo da će ona umreti. Ali, u redu, on će je spasiti! Taj „gadni tip”, kako ga Sabina naziva u knjizi, odveo ju je u podrum, gde se iza jedne komode krila mala soba.

Foto: Printscreen / Youtube / AP Archives

U njoj su se nalazili truli dušek pun stenica, dve lampe, stari televizor sa pornografskim snimcima i klupa. Svaki put kada bi sišao dole, pre otvaranja vrata rekao bi: „Ja sam.”

Gotovo odmah nakon što se obrela u podrumu, njen „spasilac” ju je silovao. Činio je to svakodnevno, ponekad praveći polaroid fotografije svoje gole zatočenice.

Devojčica je u početku plakala, zatim postala očajna, a onda odlučila da mora pronaći način da se spase, pa je napisala pismo roditeljima. U njemu je opisala kako joj nedostaju krevet, škola i voljena baka, te izrazila strah da više nikada neće videti svoju porodicu.

Pitala se da li će roditelji moći da plate otkupninu i oslobode je iz podruma. Sabina je predala pismo otmičaru kako bi ga odneo njenim roditeljima. Čovek je slagao, tvrdeći da su roditelji poručili svojoj ćerki: „Budi mirna, poslušna i dobro jedi. Nećemo uspeti da nađemo novac. Prihvati svoju sudbinu; čovek koji te je oteo sada je tvoj muž.”

Foto: Printscreen / Youtube / AP Archives

Te reči su bile pravi šok za dete. Da, majka ju je smatrala neposlušnom i u besu je nazivala napašću, ali da je prepusti kandžama silovatelja i učini njegovom ženom?

Prolazili su meseci u zagušljivom podrumu

Prošao je jedan mesec, pa još jedan. Otmičar je počeo više da veruje svojoj zatočenici i dozvolio joj je, na primer, da se popne na sprat kuće kako bi mu kuvala. Tada je otkrila časopis *Science & Vie*, na kojem su bili navedeni ime i adresa primaoca. Shvatila je da se nalazi u Marsinelu, a ne u svom rodnom Turneu, i da se njen silovatelj zove Mark Ditru.

Devojka je 9. jula napisala još jedno pismo roditeljima, moleći ih za oproštaj. Oni su joj, navodno, ponovo odgovorili da mora da izdrži. U jednom od pisama upućenih majci, Sabina je opisala sve kroz šta je prošla i zatražila oproštaj. Bila je uverena da su roditelji ljuti na nju i da zato ne pokušavaju da je spasu iz tog pakla.

Foto: Printscreen / Youtube / AP Archives

Ubrzo je Sabina počela da krvari, a Ditru joj je obezbedio pelene. Silovanja su prestala, a počinilac je izgubio interesovanje za svoju zatočenicu. Nekoliko dana kasnije, u sobu je dovedena nova žrtva, umotana u tepih – četrnaestogodišnja Leticija Delez.

Leticija je rekla Sabini da su njene slike izlepljene širom Belgije i da su njeni roditelji ponudili ogromnu nagradu za bilo kakvu informaciju o nestalom detetu. Ta informacija je šokirala devojku. Zar ju je njen spasilac sve to vreme lagao? Tražili su je, voleli su je, ali su izgubili nadu da će je pronaći.

U međuvremenu, sam otmičar je prestao da dolazi u podrum, zbog čega je zatočenicama ubrzo ponestalo vode i hrane. Tri dana kasnije, devojkama je ostalo samo jedno pakovanje keksa. Činilo se da im preti smrt od gladi. Lupale su o zidove i vrištale, ali iza vrata je vladala tišina.

Slučajno je pronađena u potrazi za drugom devojčicom

Petnaestog avgusta, legle su na dušek i zagrlile se, odlučivši da tako dočekaju smrt, kada su iznenada čule muške glasove: „Ovde policija, ima li koga?”

Devojke su imale sreće; prolaznici su zapamtili registarske oznake kombija otmičara dok je na silu ubacivao Leticiju u vozilo i pozvali su policiju. Pronalaženje Marka Ditrua bilo je jednostavno. Međutim, istražitelji su očekivali da će u podrumu zateći samo Leticiju; nisu ni slutili da će tamo biti i Sabina. Kada je Darden došla svesti, policija je devojčici otkrila ko ju je oteo.

Mark Ditru, kradljivac automobila, pljačkaš i diler droge, napustio je suprugu i dvoje dece u svojoj 23. godini zbog veze sa učiteljicom osnovne škole, Mišel Marten.

Foto: Printscreen / Youtube / AP Archives

Upravo je ta učiteljica pomagala svom ljubavniku da otima devojčice radi zadovoljavanja njegovih seksualnih nagona. Saučesnici su uhvaćeni 1986. godine, a sud ih je proglasio krivim za silovanje pet devojčica, od kojih je najmlađa imala samo 10 godina. Ditru je osuđen na 13 i po godina zatvora, ali je nakon samo šest godina pušten na uslovnu slobodu. Kako je to moguće?!

Ditru je uključen u državni eksperimentalni program zasnovan na teoriji da se terapijom lekovima mogu kontrolisati psihopatske sklonosti kriminalaca. Program je trebalo da nadgleda psihijatar. A šta je Ditru uradio? Odlazio je na kontrole kod lekara, a zatim je lekovima drogirao svoje mlade žrtve kako bi slomio njihov otpor i volju.

Zločinačkom paru je donešena presuda

Ditru je 24. juna 1995. oteo osmogodišnjakinje Žili Ležen i Melisu Ruso, koje su umrle od gladi u podrumu. Marten nije pokušala da pomogne deci, tvrdeći da se plaši svog supruga. Zatim su usledile otmice sedamnaestogodišnje Ane Maršal i devetnaestogodišnje Efi Lambre. Drogirao ih je i žive ih zakopao.

A evo i iznenađujuće činjenice: Ditru je bio pod stalnim policijskim nadzorom; njegova kuća i garaža su više puta pretresane u nadi da će se pronaći ukradeni automobili ili nedozvoljene supstance, ali podrum nikada nije pretražen.

Foto: Printscreen / Youtube / AP Archives

Štaviše, kada je Sabina već bila u zatočeništvu, istražitelji su pretražili kuću i otkrili ogromnu kolekciju dečje pornografije. Ali čak ni ta sumnjiva činjenica nije podstakla istragu da temeljnije ispita silovatelja, koji je već odslužio kaznu za slična krivična dela.

Brisel je 20. oktobra 1996. bio poprište „Belog marša”, koji su organizovali roditelji Ditruovih žrtava. U skupu je učestvovalo 300.000 ljudi, noseći bele balone, bele ruže i ljiljane. Bili su ogorčeni zbog Ditruovog prevremenog puštanja iz zatvora početkom devedesetih godina.

Istraga je trajala osam dugih godina. Presuda je izrečena 23. juna 2004. godine – doživotna robija! Do tada je silovateljeva bivša supruga i saučesnica, Mišel Marten, već bila osuđena na 30 godina zatvora. Leta 2012. godine puštena je na uslovnu slobodu i preselila se u manastir na jugu Belgije. Ditru će ostati u zatvoru do kraja života.

 Stil / Woman

This browser does not support the video element.

Ovako je izgledalo kidnapovanje Daniela Kajmakoskog u Beogradu Izvor: Kurir televizija